Bilo je prekrasno nedjeljno jutro u autobusu koji je vozio ekspediciju Udarnika na prvenstveni dvoboj u Zabok protiv domaće Mladosti (igrala se matineja od 10 sati). Igrači u stražnjem a stručni stožer i pratnja u prednjem dijelu busa. Službenog predstavnika Udarnika Silvija Kranjeca i negdašnjeg predsjednika kluba iz Kurilovca Franju Ledera dijelio je samo prolaz po sredini a nakon neupadljivo ubačene teme o davno minulim nogometnim danima postepeno je započeo dinamičan dvoboj riječima između spomenutih.

Potrebno je istaknuti da je legendarni Silvio Kranjac u mladim danima bio neprelazni i vrlo cijenjeni bek Radnika koji je bio blizak i vodstvu kluba iz Velike Gorice a dobro je poznato i veliko suparništvo između spomenutih susjednih tabora. Koliko veliko, može oslikati i dobročudan dvoboj riječima Franje Ledera i Silvija Kranjca.

Iskusni Leder započeo je pričćajući se iz Austrije kući, odlučio pristupiti radije Udarniku no Radniku. Reakcija Silvija bila je britka kao i dok je igrao. “Nemojte pričati što nije bilo. Sada smo u istom klubu ali moram vas demantirati jer istina je bila drugačija. Dotični igrač kupio je stan u Gorici i najprije je odlučio pregovarati s Radnikom. Sve smo već bili dogovorili osim uvjeta transfera a onda je gospodin tražio da mu namjestimo dio stana. Mi u Radniku ostali smo pomalo zatečeni i nismo željeli ulaziti u nepromišljeni pothvat prvenstveno zbog mira u momčadi jer na kraju sve se sazna pa i uvjeti dolazaka pojedinih igrača. Tek nakon našeg odustajanja dotični igrač odlučio se pregovarati sa Udarnikom i vi ste mu vjerojatno tada nabavili namještaj” – kazao je Kranjac.

Leder je Kranjcu pak uzvratio kontrom. “To su samo priče kako bi se vi u Radniku opravdali što ste ostali bez majstora i pravog španera. Kakav namještaj, kaj god. Vaši iz kluba valjda su se slabo razumjeli u nogometne aktualnosti i kvalitetu spomenutog igrača pa ste nakon jednog upita, a tko je sad taj, ostali bez iskusnog veznjaka koji se nije dao podcjenivati. Istina, mi smo kasnije spomenutom kupili poklon za uselenje ali samo dio namještaja u vidu jednog elementa. Za tvrdnju postoje i fotografije”– nije se dao Leder a Kranjac mu onda izbacio rekontru. “Je, je kupili ste element u vidu tada modernog regala i dodatne opreme” pola u zbilji a pola u šali branio je ugled negdašnjeg Radnika Silvio Kranjac.

Sličnih susjedskih okršaja, koji nikad nisu izlazili izvan okvira dobrog ukusa, bilo je prije u izobilju na terenu ali i van igrališta među navijačima i čelnicima klubova. Franjo Leder otkrio je međutim i drugu stranu medalje. “Koliko god su na terenu frcale iskre, Udarnik i Radnik su si međusobno i pomagali. Pamtim kada sam uz pomoć još petorice radnika poduzeća Beton cijelu noć na igralištu u Kolarevoj radio na podizanju ograde oko igrališta. Idući dan igrao je Radnik važnu kvalifikacijsku utakmicu a postojeća ograda nije bila dovoljno visoka i ujutro je posao morao biti završen. Nije se spavalo a popodnevni kvalifikacijski dvoboj susjeda sam onda prespavao. Radio sam i golove za rukometašice Radnika u vrijeme dok je predsjednik bio Željko Horvat a trener Igor Panadić. Na Radniku se održavala i tombola ili takozvani bingo. Nedostajao je svijetleći semafor a opet su u pomoć uskočili Kurilovčani Stjepan Kliček i moja malenkost. Dobili smo materijala za dva semafora pa je jedan završio u Kurilovcu, ha ha ha” ispričao je Leder u jednom razgovoru nakon puta u Zabok kada je ustupio i fotografije iz svoje bogate arhive.

Bilo je spomenuto još mnogo zanimljivih detalja kao naprimjer memorijalni turnir Udarnika “Stjepan Stepanić Štenko” koji je u Turopolju prvi i premijerni takvog tipa. Spomenimo još, Franjo Leder iako u trećoj životnoj dobi dolazi na gotovo sve utakmice Udarnika doma i vani zajedno sa svojim vršnjacima Jurom Odrčićem i Josipom Rusom koji su također ostavili dubok trag u Kurilovečkom mezimcu.