Stare sorte voćaka kakve se ne mogu naći u rasadnicima, uzgaja voćar Matija Mirosavljević. Iz svih napuštenih sela diljem Hrvatske, neprekidno traži nove voćke, kako bi ih spasio od izumiranja. Njima čuva tradiciju i ono što ne mogu omogućiti novo kreirane sorte – otpornost na različite bolesti i iznimno niske temperature.

„Kad bi crnac iz Afrike došao na sjeverni pol, on bi se tamo smrznuo. Tako se talijanske podloge voćke kod nas zimi smrznu, dok autohtone uzgojene iz sjemena odolijevaju svim našim vremenskim uvjetima“, priča nam ovaj zaljubljenik u sve vrste voćaka. Na svom gospodarstvu kod Nove Gradiške ima banku starih sorti.

Podario im dug život

Voćka koju je Matija uzgojio neće živjeti 35 godina, koliki je prosječni vijek jabuka, krušaka, šljiva… On im je podario život od čak 200 godina. To je postigao uzgojem podloga iz sjemena divljih voćaka, kakve nalazi uglavnom po šumama. Na nju dolazi plemka određene stare sorte, koja križanjem s podlogom nastane dugovječna voćka, u čijim plodovima će uživati i vaši praunuci.

„Zaštitio sam čak i stare češke i slovačke sorte koje su volovima dovezene prilikom migracija ljudi za vrijeme Austro-Ugarske. To znači, u našim selima gdje ima Čeha i Slovaka nalaze se posebne vrste starih sorti. Oni su ih iz svoje pradjedovine donijeli svima nama“.

‘Djed Jozina jabuka’ u mnogim dvorištima

Voćar Matija uspio je spasiti i našu najstariju sortu jabuka, čiji je posljednji primjerak pronašao u selu Roždanik kod Novske. Sada je zahvaljujući njemu ima svako tamošnje domaćinstvo.

„Jednu jedinu jabuku proširio sam na 5000 komada, tako da ‘Djed Jozina jabuka’, kako su nazvali taj jedini primjerak i dalje živi u mnogim dvorištima! Zbog toga sam jako sretan“, kaže ovaj ponosan voćar.

A kako to Matija križa stare sorte voćaka pogledajte u videu ‘Petek na Gorice’, od 4. minute.