Prijava

Vaša prijava

Jana opet doma: ‘Mogao bih ja još igrati, ali kraj karijere sve je bliže…’


Hrvoje Jančetić hodajuća je legenda turopoljskog nogometa. Malo je igrača iz ovog našeg kraja koji su imali toliko uspješnu karijeru, jer iza Jane su sezone prvoligaškog nogometa u HNL-u, epizode u Grčkoj i Mađarskoj, također prvoligaške, a kao šlag na kraju, odnosno pred kraj karijere, došao je onaj veliki uspjeh prošle sezone. Upravo je Hrvoje kao kapetan podigao pehar namijenjen prvaku Druge HNL, nekako je bilo i prikladno da upravo on kao čovjek s trakom povede HNK Goricu do prve lige.

Međutim, u tom trenutku Jana je već imao 37 godina, imao je i stalni posao, a prvoligaški nogomet u sve to bilo je teško uklopiti. I otišao je svojim putem.

– Nakon odlaska iz Gorice nisam bio siguran što dalje, hoću li nastaviti igrati ili završiti karijeru. Imao sam neke razgovore s Kurilovcem, no nismo se dogovorili i otišao sam na odmor. Tek tamo u rujnu odlučio sam prihvatiti ponudu Zeline, četvrtoligaša u kojem su igrali neki moji suigrači iz ranijih faza karijere, uključujući i našeg Antu Radoša, a tu sam i sad – kaže nam Jančetić, kojem ritam četvrtog ranga idealno odgovara u ovom trenutku.

– Odradim jedan do dva treninga tjedno, plus utakmicu vikendom, i to mi je baš OK. Dobra je ekipa, jako dobri dečki, a to je jako važno kad dođeš na ovu razinu, koja nije profesionalna, koja je za dva ranga ispod onoga što sam igrao do ove sezone… Igram svaku utakmicu, i dalje se dobro osjećam, a naravno da u četvrtoj ligi dosta toga mogu odraditi i na iskustvo, bez previše trošenja. Sve skupa mi jako odgovara, i dalje uživam u nogometu. Ima i u ovom četvrtom rangu jako dobrih momčadi, pravih igrača, no naravno da intenzitet treninga i utakmica nije na najvišoj razini – govori Jana.

Sa Zelinom se bori za ulazak u treću ligu, što je “sveti cilj” ovoga kluba ove sezone.

– Je, to je ambicija, nadam se da ćemo i uspjeti. Evo, za vikend smo u derbiju dobili Bistru 1-0, vjerujem da ćemo se na kraju ugurati u prvih pet momčadi, gdje smo i trenutačno, da ćemo uspjeti izboriti ulazak u proširenu treću ligu. Promijenili smo prije desetak dana i trenera, otišao je nakon jednog poraza Mario Rac, a preuzeo nas je njegov dotadašnji pomoćnik, golmanska legenda Kutije šibica Mario Švigir – ispričao je desni bek Zeline.

U istoj ligi su i Gradići, kod kojih Jana i društvo gostuju u nedjelju, ali bit će to samo nastavak “turopoljskog tjedna” bivšeg kapetana Gorice.

– U srijedu doma igramo županijski kup protiv Kurilovca, drago mi je što ću vidjeti dečke i trenera Pericu Vidaka. S njim sam u kontaktu, znamo se čuti i razgovarati o svemu i svačemu, tako da znam i puno toga o Kurilovcu. Nisam ih puno puta imao prilike gledati ove sezone, budući da nam se utakmice često preklapaju, ali vidim i znam da Perica radi jako dobar posao, da je dokazao da je pravi trener, a o tome najbolje govore rezultati koje ima s ovom mladom momčadi. Drago mi je što Kurilovec tako dobro gura, samo naprijed – kazao je Jana, svjestan što njegovu momčad čeka u okršaju s ponajboljom momčadi treće lige.

– Možemo mi parirati Kurilovcu, ali pitanje je koliko dugo. Velika je razlika u načinu treniranja, kondicijski je to ipak drukčija razina, što ne znači da nećemo pokušati napraviti sve da iznenadimo. Uostalom, jesenas smo igrali u Kupu protiv Dinama, pa smo i njima parirali do pred kraj prvog poluvremena, dok nismo fizički pali… Doduše, nisam siguran tko će uopće igrati protiv Kurilovca, kao ni hoću li ja igrati, budući da nam je važnija utakmica protiv Gradića za vikend, ali ima nas 20-ak, ima tko igrati… Ja, eto, radim do 15.30, a utakmica je u 17 sati, ne znam ni kad ću uspjeti dojuriti do Zeline – priča Hrvoje, koji prati i svoju Goricu.

Na kraju prošle sezone Jančetić je s Goricom proslavio ulazak u prvu ligu, pa otišao svojim putem… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

– I tu mi je problem sličan kao s Kurilovcem, zbog naših utakmica često ne stignem doći pogledati Goricu, ali naravno da sve pratim. Oduševljen sam svime što su dečki napravili ove sezone, igraju odličan nogomet, agresivan i energičan, a imaju takav rezultat da mogu samo čestitati svima odreda, i igračima, i trenerima, i ljudima iz kluba… Sezona je zaista sjajna, volio bih samo da na kraju uspiju izboriti i tu Europu. Ako i ne uspiju, opet dobro, treba raditi dalje na isti način. Samo šljaka, šljaka i šljaka – kaže Jančetić, bivši igrač Zagreba, Intera, Međumurja, Győra, Egaleoa, TŠK-a iz Topolovca…

Karijera je doista bogata i živopisna, u njoj je išao i na protivničke igrače kao što je, primjerice, veliki Brazilac Rivaldo, ali vrijeme leti. I svaka priča, prije ili kasnije, bliži se svome kraju. Jana je izdržao jako dugo, u veljači je navršio 38 godina, no sad je sve bliže odluci da i ovoj karijeri dođe kraj.

– Nisam još sto posto odlučio, sve je moguće, ali mislim da ću igrati još do ljeta. Za dva mjeseca će supruga roditi naše drugo dijete, želim se što više posvetiti obitelji, što je i glavni razlog za ovu odluku. Fizički bih mogao ja još dvije, tri godine, oduvijek sam bio fanatik treninga, konstitucijski sam takav da me ozljede nisu puno izmučile, ali nisam više siguran koliko sve to ima smisla. Kažem, nikad ne reci nikad, ali blizu sam odluke da to bude to – otkrio je Jančetić, koji sve ozbiljnije koketira i s trenerskim poslom.

– Imam završenu Uefinu A licenciju, razmišljam u tom smjeru, ali još ćemo vidjeti što budućnost nosi. Znam da će mi, ako stvarno prestanem igrati, faliti sve to za mjesec dana, da će me ‘čuka’ vući na teren, ali vrijeme je da gledam i prema drugim opcijama – zaključio je Jančetić.

Zasad je, kako sam kaže, u nogometnom smislu najvažnije izboriti treću ligu sa svojim klubom. I, ako se otvori prostor, zagorčati život prijatelju Vidaku i njegovim Kurilovčanima. U tome mu je teško poželjeti sreću, drukat ćemo ipak za naše “udarnike”, pa neka se njemu ostvari ovaj drugi cilj…