Trinaest je dana prošlo od pobjede u Varaždinu, dovoljno vremena da reprezentacija oduševi u Slovačkoj i kiksa u Azerbajdžanu, ali i dovoljno vremena da se nogometaši Gorice pripreme za prvog sljedećeg protivnika. U ovom konkretnom slučaju, za Lokomotivu. Pokazalo se to u ovih 90 minuta, pokazalo i potvrdilo, jer Gorica je bila u svakom smislu bila spremna za protivnika koji joj, pokazala je to prošla sezona, baš i ne leži. U nogometu, naravno, uz taj presuđuje još nekoliko faktora, a oni su u zbroju na kraju dali – jedan bod. U utakmici koja je na trenutke izgledala kao nogometna uspavanka, ali svejedno u sadržajnih 90 minuta, završilo je bez golova.

Već od prve minute ove važne utakmice – uvijek je jako dobro vratiti se pobjedom nakon stanke u prvenstvu – vidjelo se da će se ovdje rizik svoditi na minimum. S obje strane. Trener Sergej Jakirović, koji u ovom susretu nije mogao računati samo na kartoniranog Joeya Suka, na teren je poslao momčad spremnu ispratiti sve njegove ideje, s trojkom Marina – Čanađija – Maslowski u sredini, s Hamadom desno i Lovrićem lijevo, iza leđa Cherifa Ndiayea… I malo je u svemu tome ostajalo za Lokomotivu, koja je imala dvije, možda čak i tri potencijalno opasne situacije u prvom poluvremenu, ali “ubila” je Gorica onu prepoznatljivu lepršavost u igri Lokosa.

S druge strane, pred golom Ive Grbića, gorički ofenzivci pojavljivali su se kudikamo češće. Opet je najviše i najčešće prijetio Kristijan Lovrić, opasno je bilo i kad je na odbijenu loptu naletio Čabraja, pa kad je s 18 metara pucao Maslowski, kad je Cherif samo malo pogriješio kod povratne lopte u peterac, kad je Lovrićevu dubinsku u zadnjem dijeliću sekunde presjekao branič gostiju… Gorica je, shvatili ste, bila bolja momčad u tom prvom poluvremenu, bila je bitno bliže vodstvu i zapravo je prava šteta što do njega kroz tih prvih 45 minuta nije i došla. No ostalo je pred Jakirovim ratnicima još i drugih 45…

Gorica i Lokomotiva odigrali su obostranu opreznu utakmicu, bez izrazitih šansi i pravoga ritma… Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Još nešto opasnija bila je Gorica u otvaranju nastavka, Lovrić je udarao sa svih strana, jednu “bombu” u suprotne rašlje golman Grbić jedva je odbio u korner, a onda se dogodilo i ono zbog čega je vjerojatno dio od onih 2239 gledatelja na tribinama i došao na stadion ove subote. U 66. minuti utakmice službena spikerica je objavila:

– Kod momčadi Lokomotive ulazi igrač s brojem deset, Sammir!

Poneko je i zapljeskao u tom trenutku, lijepo je bilo opet vidjeti talentiranog Brazilca na hrvatskim terenima, na debiju u našem gradu. Prije utakmice se opušteno šetao okolo, sa slušalicama u ušima i mobitelom u rukama. U nekom svom svijetu, toliko ležeran da to vidiš s 200 metara, na presvlačenje je otišao debelo nakon svih ostalih svojih suigrača… Dobio je tih 25 posljednjih minuta i u njima pokazao da stvarno stoji ona “forma je prolazna, talent vječan”, jer dodir je i dalje fin i mekan, lopta precizna i točna… A trk, najčešće, lagan i opušten. Ukratko, vratio nam se Sammir.

No nije gorička defenziva i dalje previše dopuštala protivniku, ni Sammiru ni njegovim suigračima. Čvrsto su i dalje stajali momci u bijelom, malo u ofenzivnijem izdanju nakon ulaska Mathieua umjesto Čanađije, ali i dalje nedovoljno konkretno. Dvije Lovrićeve lopte završile su s vanjske strane mreže, dio publike već je krenuo pljeskati u obje situacije, ali uporno je malo nedostajalo. Čak i kad je Mario Marina ostao sam, neometan na pet metara nakon kornera, glavom je pucao toliko traljavo da se to čak ne može ni nazvati šansom, čak i kad je golman Grbić pogriješio kod izlaska, kad je gol bio prazan Zwolinski je pucao toliko traljavo da se to teško i može nazvati udarcem… I sve je nekako, u tom nogometnom “slow motionu”, vodilo prema utakmici bez golova.

Inače, prvoj prvoligaškoj odigranoj na domaćem terenu uopće. Jedini preostali takav remi, s nulom na obje strane, Gorica je dosad odigrala na gostovanju na Poljudu prošle sezone, a sad je tu seriju prekinula i na svom travnjaku. Bila je bliže pobjedi bila Gorica, imala više dobrih situacija, ali morala se na kraju zadovoljiti jednim bodom. Trećim domaćim remijem ove sezone, uz dvije pobjede, s 12 bodova na kontu, sad se ide na gostovanje kod Slaven Belupa. Još jedno teško i neizvjesno gostovanje, kod još jednog opasnog protivnika…