Na dva sata vožnje od Velike Gorice, u Prijedoru u BiH, odrastao je Aleksandar Jovičić, stasiti stoper koji se neobično brzo udomaćio u ovom gradu, u našem klubu. Došao je Jova, kako ga zovu u svlačionici, kao jedno od prvih prvoligaških pojačanja, u ljeto 2018. godine, a u ovih nepunih godinu i pol dana prometnuo se u nezamjenjivog člana udarnih 11 Jakirovićeve momčadi. A došao je iz Istre 1961, kao igrač Slaven Belupa posuđen Puljanima.

– Nitko od suigrača iz tog mog vremena više nije u Istri, a uspomene… Bilo je lijepo, iako je situacija u klubu bila izuzetno teška. Bila je to praktički borba za goli život, s te strane uspomene i nisu idealne, ali bez obzira na sve probleme uspjeli smo izboriti ostanak u ligi, a to je bilo najvažnije za klub – kaže Jovičić.

Tek su mu 24 godine, i laicima je jasno da sve više napreduje kao igrač, a to se posebno moglo vidjeti u one tri partije prošloga tjedna, kad je sve išlo kao po špagi.

– Poslije ovog turbulentnog tjedna, u kojem smo ostvarili tri vrlo važne pobjede, očekuje nas još jedna u nizu teških utakmica. U gostima smo, kod Istre, i svi znamo kakva nas utakmica čeka, borbena, prava fajterska. Međutim, mislim da se s pravom možemo nadati da ćemo tamo uzeti tri boda. U dosadašnjem tijeku prvenstva pokazali smo da smo s pravom tu gdje jesmo, da imamo argumente vjerovati da možemo do pozicija u vrhu tablice, koje vode u Europu – optimističan je i ambiciozan Jovičić, odbacujući pritom bilo kakvu priču o euforiji u momčadi nakon Rijeke i dvostrukog okršaja s Hajdukom.

– Ma ne, nema toga, mi uvijek idemo utakmicu po utakmicu. Tako je bilo u slučaju ove tri koje su iza nas, a tako će biti i ovoga puta. Nema tu mjesta bilo kakvoj euforiji, jer znamo da se u suprotnom uvijek dogodi ono što se ne bi trebalo dogoditi. Koncentrirani smo sto posto na naš zadatak, da ostvarimo što bolji rezultat i da se, ako Bog da, kući vratimo s tri boda. Želimo nastaviti pozitivan niz i put prema našem cilju, a to je Europa. E sad, hoće li to biti peto, četvrto, treće ili drugo, zapravo je svejedno. Važno je samo da se domognemo Europe – odlučan je Jova.

Od 14 utakmica u HNL-u ove sezone, Jovičić je odigrao 13, propustio je samo Istru doma… Foto: Josip Regović/PIXSELL

Protiv Rijeke igrao je u stoperskom paru s Maksom Jurajem Ćelićem, jedno poluvrijeme protiv Hajduka s Marijem Marinom, a preostala tri s Nizozemcem Steenvoordenom. Dakle, kakva god bila kombinacija, Jovičić je tu. Spreman da zaustavi Čolaka, Puljića, Gorgona, Jaira, Edouka, Jakoliša… Sad je vrijeme za Istrine napadače.

– Imaju Perić-Komšića i Laukžemisa, koji je igrao u prošloj utakmici. Jak je, korpulentan, igrao sam već protiv njega, tako da dobro znamo tko je i što je. Jednako kao i za Perića-Komšića, koji je sličan kalibar igrača. Bit će tu puno duela i nadam se da ćemo mi iz njih izlaziti kao pobjednici. I da ćemo, naravno, doći do pobjede – potvrđuje još jednom da razmišlja samo o tome kako do bodova.

Cilj je, dakle, potpuno jasan, jednako kao što je jasno da će do njega biti puno teže doći bez Lovrića i Suka, strijelaca u posljednje dvije utakmice, iznimno važnih igrača.

– Sigurno su nam to dva vrlo važna igrača, pogotovo Lovrić, koji cijele ove sezone igra zaista odlično. Skrenuo je pažnju na sebe, čovjek ima fenomenalnu statistiku, sedam golova i šest asistencija, stvarno igra dobro… Nešto slično vrijedi i za Suka, koji pretrči 13, 14 kilometara po utakmici, što dovoljno govori koliko nam je i on važan. Međutim, što je tu je, idemo u Pulu bez njih, nadam se da će igrači koji će ih zamijeniti ispuniti zadatke. Koga nema, bez njega se može i mora. I nadam se da će sve biti kako treba – završio je Aleksandar.

Neka tako i bude. U Puli je kao doma, na poznatom terenu, s poznatim ciljevima. Broj 3 na dresu, dakle, želi tri boda. Ajmo ih i uzeti…