Vijest o smrti Zlatka Bogdana Čamaze proširila se u nedjelju društvenim mrežama. Preminuo je u svojoj kući u Turopolju 8. kolovoza u 55. godini života, a pokopan je danas na groblju u Vukovini. Tužna vijest o njegovoj smrti mnoge je Goričane nagnala da se od njega oproste i statusima na svojim profilima na društvenim mrežama. Pa iako Čamaza nije bio javna ličnost, zasigurno je bio jedna od poznatijih osoba u Velikoj Gorici. Bio je branitelj u Domovinskom ratu, kao član 153. brigade HV-a, a kasnije često viđen posjetitelj brojnih sportskih i društvenih događanja diljem Turopolja. O legendarnom Čamazi su svi imali samo riječi hvale, a reakcije na njegovu smrt i dalje pristižu.

Među brojnim Velikogoričanima koji se ovih dana opraštaju od Čamaze je i predsjednik HNK Gorica Nenad Črnko koji je na svom Facebook profilu napisao dirljiv status koji prenosimo u cijelosti:

“Ne znam ni sam koliko bih toga mogao napisati o tebi i tvojoj posebnosti kojoj nikad nije bilo kraja i koja nas je uvijek kroz tvoj smijeh, vedar duh i pozitivnu energiju kojom si uvijek zračio, učila nečem što nam je u konačnici u ovom vremenu nedostajalo. Imao sam tu privilegiju poznavati te od tvojih dječačkih dana, a slike dječaka koji u trošnim drvenim kolicima vozi svog mlađeg brata mokrim kolnicima tvog rodnog Turopolja i danas mi prolaze mislima. Život te nije nimalo mazio, nisi imao tu privilegiju kao mnogi od nas odrasti u toplom domu uz roditelje, a zaobišle su te i sve one male sitne privilegije koje smo mi ostala djeca imali i u kojima smo uživali, ali ih nismo nikad znali dovoljno cijeniti. Ti si nas naučio da male, do tada i nebitne stvari u životu treba znati cijeniti, sa njima odrastati i ne tražiti nemoguće. Imao sam tu čast da si me barem jednom tjedno potražio na jutarnjoj kavi i bilo je to uvijek spontano i simpatično, a meni je duboko u duši bilo drago da sam uvijek mogao uskočiti i pomoći. Poznavao sam i poznajem mnogo ljudi, ali ne mogu se sjetiti baš nikog tko je sa toliko pozitive i vedrine ostavljao poruku svima nama – da život piše različite knjige, ali da nam vedar duh i onu pozitivnu vibru nitko ne može oduzeti i da moraš imati iznimnu osobnost da to prenosiš drugima. A ti si to imao i hvala ti što si nam dao i dio privilegije da učimo odrastajući s tobom. Nažalost vijest koja nam je svima koji smo te poznavali nanijela veliku bol i ostavila prazninu u nama potvrdila je još jednom da vječnost ne postoji i da postoje samo druženja i rastanci. Bilo mi je neizmjerno zadovoljstvo diskutirati s tobom o svim sportskim potezima bez obzira bili oni budući ili prošli. Nažalost život koji nisi mogao birati i okolnosti u kojima si odrastao nisu ti donijele tu privilegiju da se oprostimo od tebe komemoracijom iako si bez obzira na sve poroke svojim pozitivnim stavom, vedrinom i pristupom ljudima to zaslužio. Možda će ipak jednom netko imati hrabrosti predložiti da jednu malu ulicu u tvom rodnom mjestu zauvijek obilježimo sjećanjem na tvoj život, ne toliko zbog tebe koliko zbog poruke koju si nam prenosio, a mi u većini trenutaka s tobom nismo znali takva iskustva iskoristiti ili samo saslušati i razmisliti. Hvala ti na tome što si volio svoju Goricu i Polet, jednako kao što si volio i svoje Turopolje i sve sportske klubove u regiji. Najmanje što u ovom trenutku možemo učiniti je u tišini se oprostiti od tebe i zapaliti svijeću…. Počivao u miru Zlatko Bogdan!”