Bojanka Jutarnjeg lista našla se u finalnom izboru uz CNN i The Telegraph za najbolji svjetski medijski projekt u vrijeme izolacije uzrokovane koronavirusom. Svoje crteže za Bojanku osmislilo je jedanaestoro hrvatskih umjetnika. Sudjelovali su slikari, ilustratori i autori stripova različiti i po generaciji i po senzibilitetu. Ono što im je zajedničko kvaliteta je njihova rukopisa.

Nakon što smo dogovorili autore, svi koje smo kontaktirali pristali su na sudjelovanje. Nije im bilo potrebno predugačko pojašnjenje.

Što nosi budućnost

Na ideju o Bojanki došao je Nino Đula, zamjenik glavnog urednika Jutarnjeg lista. Kako kaže: “Bez suviše izmijenjenih riječi, odmah su prepoznali ideju projekta da ljudima koji sjede doma tijekom pandemije pomognemo skratiti vrijeme i razmišljanja o tome što budućnost nosi, a uz rijedak izazov koji pruža bojanje kvalitetnog umjetničkog rada. Neki od pozvanih autora naslikali su nova djela kao njihov odgovor na situaciju oko nas, drugi su, pak, bojanki prilagodili svoje postojeće radove. Svaki od njih jedanaestoro ideji Bojanke pristupio je iz vlastite perspektive. Riječ je o afirmiranim autorima, mnogi od njih potvrđeni su i na međunarodnoj sceni. Željeli smo im pružiti i priliku za širu promociju njihova rada u vremenu kada su bili zatvoreni muzeji i galerije”.

Dizajn je bojanke osmislio Tomislav Botić.

Svaki je od umjetnika, nakratko, bio zaustavljen u svojim poslovima, ali i mjestima kojima su se zatekli. Stipan Tadić planirao je iz New Yorka krenuti prema Zagrebu, a Jelena Bando trebala je biti na prestižnoj međunarodnoj izložbi u Tokiju. Zdenko Bašić trebao je promovirati svoju novu slikovnicu, a Nikolina Ivezić monografiju koja svjedoči o trideset godina njezine karijere. Tomislav Buntak, kao dekan u potresu teško stradale Akademije likovnih umjetnosti, ima velike brige ovih dana, no nije dvojio kad smo ga zvali da sudjeluje.

Slikar Stipan Tadić nalazi se, dakle, u New Yorku, nažalost, jednom od centara pandemije. Iz kuće rijetko izlazi, osim po osnovne namirnice, slika i crta stripove u svojem trenutačnom domu u njujorškom Harlemu. U ovom se gradu nalazi kao stipendist prestižnog Sveučilišta Columbia gdje je gotovo već dvije godine i pred samom je kraju školovanja. Ovih dana na društvenim mrežama objavljuje slike koje je naslikao tijekom studija, mnoge su od njih autobiografske, isplati ih se pogledati. Za našu je Bojanku prilagodio svoj postojeći rad koji je nastao u mjestima oko Zagreba koje je obilazio biciklom i slikao direktno na samoj lokaciji.

Umjetnik Miron Milić atelje ima u prostorijama zagrebačke Medike koja je, nažalost, poprilično stradala u potresu. U atelje, međutim, i dalje dolazi. Milić je poznat među ostalim i po svojim crnohumornim radovima, a takav je rad napravio i za našu bojanku. Obiteljski problemi, ako su postojali i ranije, samo su se, nažalost, umnožili u doba pandemije, o čemu govori i njegov rad. Milić je, inače, autor mnogih poznatih grafita po Zagrebu, među njima je i onaj tzv. vodopada u Petrinjskoj ulici, koji je, nažalost nepovratno oštećen u potresu.

Strip-autorica Ivana Armanini ove godine, pak, ima razloga za slavlje. Naime, u veljači je saznala da je međunarodni strip-projekt koji je pokrenula, Komikaze, dobio nagradu za najbolji alternativni strip na Festivalu u Angoulemeu. Riječ je o najprestižnijoj mogućoj nagradi, svojevrsnom Oscaru u ovom svijetu. Njezin narativan rad, koji je napravila za Jutarnji list, bio je stripovska posveta medicinskim djelatnicima koji su posljednjih mjeseci marljivo svakodnevno bili na terenima, glavna je protagonistica Velika Sestra koja ubija petokoronaške zlikovce. Ovih dana Ivana Armanini uživa na selu, a lansirala je i novi online broj Komikaza.

Tekstualni okvir - Kategorija i nominirani 

Našli su vremena

Bane Milenković u drugim je, slatkim brigama ovih dana, onima oko plavookih štenaca korgija. U svojoj kući on i slikarica Lidija Šeler imaju čak sedam pasa, šest pasmine korgi, i jednu mješanku. Dva su korgija još bebe. Povremeno Milenković ipak ode u svoj atelje u Gundulićevoj ulici, koji je također djelomice oštećen u potresu, i slika. Bavi se ponajviše temama pejzaža, mrtve prirode i životinja. U trenutku kad smo ga nazvali za sudjelovanje u projektu odvojio se nakratko od preslatkih pasa koje svakodnevno fotografira i objavljuje na društvenim mrežama. Za naš projekt Bojanke Milenković je poslao dva psa, naslikana njegovim prepoznatljivim rukopisom. Jedan je od rijetkih suvremenih umjetnika, inače, koji se bavi animalistikom. Umjetnice Pauline Jazvić sjetili smo se jer je često slikala radove na temu tjeskobe, klaustrofobije, poput primjerice naočigled očajnog čovjeka naslikanog u pretijesnoj kutiji, iznad kojeg piše “No, Really I Am Fine”, iako je očito sve samo ne dobro. Međutim, za našu Bojanku poslala nam je dva crteža veselih djevojčica, smatrala je da je bolje unijeti optimizam u čitavu priču, naročito u doba izolacije. Paulina Jazvić završila je dva studija, slikarstvo na Likovnoj akademiji, modni dizajn na Tehničko tehnološkom fakultetu, a za modni dizajn dobila je i jednu od najprestižnijih međunarodnih nagrada, Smirnoff International Fashion Award. Na TTF-u i predaje, ovih je dana drži predavanja online.

Nikoline Ivezić sjetili smo se, pak, jer se u svojoj umjetnosti u nekoliko navrata bavila ovim žanrom, podsjetimo na hvaljenu bojanku svojedobno izloženu u MSU ironično nazvanu “Pozdrav iz Hrvatske”, u sklopu koje su bili crteži ljudi kako kopaju po smeću i sl. Ovih je dana umjetnica dovršila monografiju koju će uskoro i promovirati a govori o tri desetljeća njezina stvaralaštva. Za našu je Bojanku interpretirala plakat “We can do it” koji je jačao moral radnica u vrijeme Drugog svjetskog rata.

Ugledni umjetnici

Zdenko Bašić najmaštovitiji je autor slikovnica, odrastao uz bake koje su mu pričale o mitskim, vilinskim bićima iz Gajnica, zagrebačkog kvarta gdje i danas živi te je u doba izolacije često odlazio u obližnju šumu. Te su ga priče trajno oblikovale i ta je bića ovjekovječio u svojim poznatim slikovnicama. Surađivao je s međunarodnim izdavačima kao što je Oxford University Press. Najnovija slikovnica, a nadamo se i skoroj promociji, nastala je u suradnji s Muzejom Turopolja i bazira se na mitskim bićima ovog kraja. Jedan od njih je i mogut, biće koje može otjerati nevolje koje nam dolaze, često ga se može pronaći u hrastu. Moguta je u hrastu naslikao i za nas.

Svjetlan Junaković, čije su slikovnice objavljivane u više od dvadeset zemalja, crtež za Bojanku zamislio je kao metaforu kuće u kojoj je mjesec i pol bio čitav naš cijeli svijet: i mjesec i sunce i flora i fauna. Najviše je u Bojanki zasigurno bilo posla uz rad Vice Tomasovića, on je poslao crtež mnogih bića, motiv je jezgra u kojoj je komprimiran sav život koji postoji, drevni koncept Prima materia. Tomasović živi u Omišu gdje je osnivač Almissa Open Art festivala suvremene umjetnosti. Predsjednik je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu i voditelj je izložbene djelatnosti Salona Galić u Splitu.

Tomislav Buntak dekan je zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti i predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Protagonisti crteža objavljenih u Bojanki žive u harmoniji i idili. Jelena Bando koja je pokrenula Festival ilustracije 36 Mountains slika pleme Achuar koje živi u Amazoni. I jedan i drugi crtež govore o povratku prirodi i jednostavnim životnim vrijednostima, koje mnogi zagovaraju ovih dana.

Tekstualni okvir s fotografijama - Još dva izdanja Hanza Medije u borbi za nagrade: U finalu projekti Sportskih novosti i Slobodne Dalmacije