Prijava

Vaša prijava

FOTO Mraclinke pokazale kako u krušnoj peći ispeći najbolji kruh i najukusnije štrukle


U subotu je, u sklopu sedmodnevne manifestacije Dani svetog Vida koja se održavala u Mraclinu, održan događaj “Po starinski”. Riječ je o radionici kuhanja i pečenja štrukli, žganaca, kruha i mnogih drugih autohtonih turopoljskih jela.

Na Drevovom gruntu kod krušne peći okupile su se Mraclinke koje su brojnim posjetiteljima ispričale koja je tajna najukusnijeg kruha, kojim sastojcima napraviti najbolje štrukle te gdje je najbolje sve ispeći. – Pravili smo prikaz miješanja kukuruznog kruha i pečenja u krušnoj peći, zatim pravih mraclinskih štrukli s tropom, beli žganci s lukom, tropom i špekom te kukuruzni žganci kao iznenađenje – ispričala je Vesna Tafra, predsjednica Društva žena Anđele Lovreković.
Prije mnogo godina u Mraclinu je bilo normalno da svaka kuća ima kravu. Tako je bilo i sira i vrhnja pa su se mraclinske štrukle pekle svakodnevno. Koji je najbolji recept, ali i način pravljenja štrukli ispričala nam je jedna Mraclinka. – Za štrukle se napravi tijesto u koje ide jedan i pol kilogram oštrog brašna, tri jajeta, decilitar i pol ulja, devet decilitara vode i malo soli. Umijesi se tijesto i podijeli na nekoliko kruščića. Jedan po jedan se izvalja, puni se sa sirom i kasnije se naprave jastučići koji se režu s tanjurom, ne s nožem, samo da se zatvore. Pune se smjesom kravljeg sira, jaja i soli.
Za dobar kruh je bitno, osim da se dobro zamijesi, kako se digne te u kakvoj se peći peče. – Oparim kukuruzno brašno i napravim kvas za kruh da se digne – ide germa, malo octa, soli i malo šećera i zamijesi se da se to diže – ispričala nam je druga Mraclinka.
Osim kruha, štrukli i žganaca, na Drevovom gruntu našla se i bogata ponuda starinskih kolača koje su pripremile članice Društva žena Anđele Lovreković. One znaju da se najbolji domaći kruh i štrukle peku u krušnoj peći, onakvoj kakvu je nekad imalo svako kućanstvo. – Volimo starinu i tradiciju. To su pomalo zaboravljeni recepti koje danas mladi ne znaju i nemaju pojma kak` se to nekad delalo. Ja sam imala tu sreću da sam bila nekada sa svojom bakom u našoj zadruzi Cvetnića gdje bismo, kada su se okupile tete i žene iz zadruge, mijesile kruh. Ta peć se jednom tjedno palila, mijesile su i pekle kruh za svoje obitelji – objasnila je Tafra.
Drevov gunt datira iz 1907. godine, a ime je dobilo po pokojnom djedu sadašnjeg suvlasnika Zlatka Kovačića. On je vlasnik ove krušne peći koja se koristila za pečenje. Njegov djed u Americi vidio je kako krušna peć ne mora biti samostojeća već da to može biti i prostorija. – Zamislite razdoblje prije 80 godina. Nigdje struje po selu i kultno mjesto blizu crkve bila je krušna peć gdje su se članovi folklornih društva okupljali, pjevali dok se kruh pekao. Mnoge ljubavi su se tu rodile i počele tako da je to ostalo, u žargonu, u selu po nadimku moga djeda – Drevov grunt – ispričao je Kovačić.

Ova peć identična je kao nekada, malo je uređena i počišćena te je i dalje u funkciji.

Foto: Zlatko Srbelj