Topla noć na moru baš svih je dražesti puna
Crne kose mora srebrnom irokezom sječe luna
Propupale djevojčice trude se hodati ko žene
Pogledom ih prate mladići, usta im se pjene

Mračni kutak za fuk ljubavnici traže po plaži
Mogućnost da ih netko vidi dodatno ih draži
Uskom uličicom tiho prolazi skupa limuzina, što se valjda kupuje iz obijesti
Ipak, zamračena stakla mame da se otkriju tajne te sasvim privatne povijesti

Žene izazovno obučene, šminkom i odjećom u plus pretvaraju tjelesne minuse
Debeli astmatičar oduševljen primjećuje da mu morski zrak liječi napaćene sinuse
Odbojkašice imaju lakši trening na sportskom terenu pokraj malog kina
Svećenik na uzvisini samoću časti psovkom u kojoj spominje se strina

Zaljubljeni parovi sređeni izlaze na večeru, pune ionako prepune restorane
Naručuju se dagnje, lignje, brancini, gofovi i mlada janjetina bez mane
Od vođenja ljubavi dobrano istrošeni, tupu dosadu mudro si prešućuju
Ne znaju više o čem’ bi pričali, da to ostane tajna, poljupce si upućuju
One man band svira na terasi hitove koji su otrcani i bljutavi
Ali strane turiste to ne sprječava da luduju i plešu kao mutavi

Učestalim ponavljanjem kako je predivno na moru, stari parovi bračni
Skrivaju ubitačnu rutinu što ih sve češće vodi u tunel beskrajni, mračni
Drugi pak, što večer s drugim parovima dijele
Djeluju znatno zabavljenije, iskreno se vesele

Pubertetlije na skuterima rivom kaubojski jure
Zadivit lijepe djevojke testosteroni im se žure
Lokalni slikar traži statičan prizor, pogledava kroz škure
Dok neki debil – nacionalist, pjeva pjesmu Francetića Jure

Roditelji vode djecu na sladoled i palačinke
Jače od uličnih lampi svjetle osunčane klinke
Aktivni odmoraši vraćaju se brodom s morskih avantura
Kad ne rade, vježbanjem ubijaju stres od posla koji ih ne fura

Dokoni pjesnik sjedi na klupici, pije jeftino vino, tuđe sudbine stihom slika
Niste nimalo pogriješili ako ste se možda sjetili moga djela, pače lika
Mladi reperi vježbaju free style fore na molu
Rimu bi ovdje našao kad bi ljetovao na Bolu

Ribari stari pristaju u luku, provjeravaju mreže
Zadovoljni su što tuste orade sve slabije bježe
Ko rak crven englez proždrljivo kamenice ždere
Žena mu ne staje s pričom, stalno nešto sere

U momentu lovim osmijeh neke gospođe koji tko zna kolike drame skriva
Urliče, ludu scenu pravi kojoj svi se smiju, muška ekipa koja loče piva
Živi, sočni razgovori, zaslađeni snagom za dana upijenih sunčevih zraka
Tračanje ljudi, prepričavanje ludorija, ideje što ih rađa odmora fjaka

Na gradskom trgu izmjenjuju se klape, gusarska je noć
Oživljava se tradicija što, više no očito, nikad neće proć
Sve sam to već vidio, ali to me nimalo ne smeta
Miris ružmarina, sol u zraku, opijen sam od ljeta!

A ni šesti bambus u tom uopće ne odmaže
Ne slušam si jetru koja, jadna, zapomaže
Baš kao dolje ribice, gore zvijezde roje se u jatu
Partijaneri nekud odlaze u, za njih, ranom noćnom satu

Klinke pjevaju pjesmice, klinci pecaju sa stijene
Ronioci lampom love na dnu mora, na smjene
Bijele barke složno bućkaju u milini noćne bonace
Izazovne selfije kraj stare crkve pucaju si mace

Muzika, glasovi, domaći, strani, mlado, staro, sve miješa se u meni
Čarolija noći osvaja sva srca, kud god da impuls požudni im stremi
Vrijeme naše, ničije, glupo, pametno, naslijeđeno, posve novo
O toj magiji ljetne morske noći uvijek vrijedi ispisati slovo…

 

Objava Ta ljetna morska noć pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.

izvor

Cijeli tekst pročitajte na adresi: Ta ljetna morska noć.