Ivica Husain iz Lazine Čičke jedan je od rijetkih ljubitelja i uzgajivača prave posavske guske. Ljubav prema toj tradiciji i očuvanju naslijedio je od svoje prabake, a danas na njegovom imanju ima i gusaka starih i do 17,18 godina.

„Prabaka je uvijek govorila: nemoj to miješati, nek nam ostane čista posavska sorta. I tako je do dan danas“, govori nam Ivica. Lani mu je uginula guska stara 21 godinu. Do zadnjih ju je dana jato slijedilo, a nakon što nje više nema ulogu vođe jata preuzela je sljedeća najstarija guska. „Zanimljivo je promatrati taj guščji život, kako međusobno komuniciraju, kako se hrane i kako brinu za mlade. Mislim da su guske među najinteligentnijom peradi. Kad se mladi guščići izlegu one su jako opasne i oprezne i paze na gnijezdo, nikome ne daju prići, čak ni nama koji smo domaći i koje poznaju.“, priča dalje Ivica.

Njegove guske cijelu godinu žive na ispaši oko imanja, kaže da nisu zahtjevne te im ponekad da malo zobi, kukuruza ili domaćeg kruha. Jedinu opasnost predstavljaju lisice no i one su već naučile da ovom imanju ne prilaze jer, osim što mlade štite gusak i guska svojim glasnim gakanjem, tu je i Topsi, Border Coli koji čuva imanje. “On je poseban pas, jedno mu je oko plavo, drugo crno, ali odlično vidi i sjajan je čuvar, govori nam Ivica.

U jatu ima raznih gusaka, od bijelih, sivih, plavobijelih, koje iznesu i do 15-tak jaja, a osim guščjih jaja nekad su se guske koristile i za dobivanje guščje masti, a specijalitet su bila i guščja jetra. „Danas se to više ne koristi toliko, ostalo je samo guščje meso koje se konzumira“, govori nam Ivica. Dodaje kako ovu sretnu guščju obitelj ne uzgaja isključivo zbog mesa već zbog tradicije i ljubavi. Jedan je od rijetkih u Posavini koji je sačuvao izvornu posavsku gusku. „Mnogi guske križaju s raznim hibridima, tako da je sve manje izvorne posavske guske. Nekad ju je imalo ovdje svako domaćinstvo, danas je to rijetkost“, dodaje.

Razgakale se guske u Ivičinom dvorištu, vrijeme je večere i šetnje pa će one polako na ispašu, dok u dvorištu obitelji Husain proviruju i ostale životinje. Tu je i konj Lipicanac, a dvorište krase i paunovi, koke i uz čuvara Topsija, još dva psa. Prava životinjska farma puna ljubavi.

Objava Jeste’l čuli? Vjerujte bez šale! Ovdje žive posavske guske velike i male pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.