U našoj župi danas je bila prva sveta pričest. Novi naraštaj prvopričesnika kroz ovaj se sakrament još više približio svome Dobrome pastiru, a time i čvršće urastao u župnu zajednicu. Ljubaznošću kapelana Marka Čolaka prenosimo osnovne naglaske njegove današnje propovijedi upućene prvopričesnicima, ali i svima nama.

“- Ja sam pastir dobri – kaže Isus – Ja poznajem svoje i mene poznaju moje. 

Tko je u posljednje vrijeme vidio pastira s njegovim stadom? Ljude koji vode svoje životinje danas rijetko vidimo. Danas se životinje gotovo sve drže na velikim farmama. I tako su farme zamijenile nekadašnje pastire. Tisuće životinja zatvorene u uske kaveze vode se kao brojevi. Mnogi vlasnici se ne zanimaju za pojedinačne životinje jer ovce trebaju donijeti ono bitno, a to je novac. Životinje, a nažalost i ljudi, danas se prosuđuju samo prema svojoj korisnosti, koliko imaju debeli novčanik. Sve više se gleda na sebe, kako bi meni bilo dobro a zaboravljamo na dobro drugoga. I to se onda prenosi na naš zajednički život. A kada postane tako, čim nam postane teško, dolazi vuk, skloni smo pobjeći, sve napustiti samo da spasimo sebe. Kod Isusa je skroz druga priča. Pastir je nekada cijeli dan bio kod svojega stada. On pomaže pri hranjenju, brine se za janje i bolesne životinje. S ljubavlju ih vodi na najsočnije pašnjake. Isus je dobri pastir.

Ako smo već odavno sve napustili, sve odbacili, ako je i naša crkva prazna, Bog je još uvijek tu. On ne čeka samo ovdje na nas. On ide za nama. Zamislite: neka ovca zaluta, padne u kanal i zapne u trnju. Isus ne čeka ni sekunde, ide je odmah tražiti. Zatim Dobri pastir začuje tiho i tužno blejanje, i unatoč velikoj vrućini i dalje ju traži. Šikara u kojoj je ovca je trnovita i gotovo neprohodna, ali Isus ljubi svoju ovcu iznad svega. 

Ne boji se, prolazi kroz šikaru, uzima ovcu na ramena, pere je i povija joj rane. Pa i kad vukovi napadaju, Dobri pastir ne bježi, Isus ostaje kod svojih ovaca.

(…)

Isus ljubi svakoga od nas toliko da to ne možemo ni zamisliti. To saznanje nam uvijek iznova daje snagu da ne pobjegnemo ako postane teško. Njegova vjernost pomaže nam da i mi svladamo svoje zadaće. „ Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje.“ Trebamo dobre pastire: zdrave obitelji, svećenička i redovnička zvanja. Biti pastir više je od obična posla. Ljubav daje sve i samo ti pastiri su plodni u kraljevstvu Božjem.

Foto: www.vgfoto.hr

Prvopričesnici, ova djeca, trebaju ljude koji će im s ljubavlju pokazati put. Vi kao župna zajednica možete postati pastiri ponajviše da za ovu djecu molite. Vaša molitva će doprinijeti da djeca ne napuste sve odmah nakon velikoga slavlja i da ne odlutaju u opasnosti. Vaša je molitva pomoć Isusovoj pastirskoj službi. 

Draga dječice, danas nosite bijelu odjeću. Bijela su i vaša srca, jer ste ih očistili jučer u svetoj ispovijedi. Danas prije nego primite Tijelo Isusovo, ja ću reći riječi: Evo Jaganjca Božjega, koji oduzima grijehe svijeta. Janje je mala ovca. Što znači biti ovca u Isusovom stadu?

Bijela vuna je za ljude dragocjena. Ona grije naše tijelo. Nije li lijepo za hladne noći navući vuneni pokrivač te se osjećati ugodno pod toplim i mekanim pokrivačem. Takav je i Isus prema nama. Jaganjac Božji daruje nam toplinu svoga srca i svoju dobrotu. S puno ljubavi brine se za one koji traže zaštitu i sigurnost. Vi kao prvopričesnici u svojoj bijeloj odjeći poput vune trebate činiti isto što i vazmeni Jaganjac. „Šaljem vas kao janjce među vukove“, kaže Isus jednom prilikom svojim učenicima. Ne moramo se toga bojati. Ljubavlju Kristovom mi ćemo kao Gospodinove ovce pobijediti mržnju. 

(…)

Događa se ponekad da se kao ovce u stadu Božjemu nečega moramo odreći. Nekomu je teško rano ujutro ustati da bi na vrijeme stigao na svetu misu. Ali iz ljubavi prema Bogu ipak to činimo. Nekima je možda teško dijeliti s drugima, ali jer želimo pripadati Isusu, ipak nam to uspijeva. Isus nam u pričesti daruje svoje Tijelo i svoju Krv, on je Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta. 

Kada danas budete primali svetu pričest, mislite prije svega na to kako je Isus dobar prema nama, kada nam se tako daje. Snaga te svete hrane daruje nam radost i ispunjenje u ovom svijetu i vječni život zauvijek kod Boga.

Amen”