Jučer me je u jutro rastužila vijest da nas je napustila Katica Štuban – ili jednostavno teta Katica. Ona nije bila samo osoba iz susjedstva, ona je bila moja teta! Svaki susret sa njom bio je srdačan, iskren, pun radosti.  Zvala je k sebi, nekom čudnom energijom privlačila. Tako posebna, a tako jednostavna.  Ne mogu niti zamisliti njezino dvorište bez nje, jer kada bih god prolazila, ona je zvala, a ja sam morala navratiti. Voljela je teta Katica društvo,  pogotovo nas pjevače, jer je i sama godinama bila članica vokalne skupine našega KUD-a. I kada je prestala aktivno pjevati, uvijek je prvo pitanje bilo pjevamo li i kako je u Društvu.  Dok god je mogla, nije propuštala naše nastupe. Svim je srcem voljela pjesmu. Ponosna sam što sam imala tu čast pjevati s njom i uz nju. I učiti, puno naučiti. Koliko li je samo pjesama otpjevala kao članica crkvenog zbora, slaveći Boga svake nedjelje. Kada sam joj ispričala da smo obnovili neke stare pjesme iz njezinog vremena, bila je sretna.

Danas, kada se opraštam od tebe, želim ti reći hvala. Hvala za svaku lijepu riječ, jer ti si ih imala za svakog na preteg, hvala ti za pjesmu i sve trenutke koje smo provele zajedno u našem „Dučecu”, hvala ti za ljubav koju si nesebično svima poklanjala. Falit ćeš mi beskrajno, jer za mene nisi bila tek netko iz susjedstva, meni si bila jedinstvena, posebna.

Zbogom draga teta Katica, anđeoski zbor dobio je članicu predivnoga glasa. 

Neka ti je laka ova naša turopoljska gruda. Čuvali te anđeli!

Foto-galerija: Vesna Tafra

izvor

Cijeli tekst pročitajte na adresi: Zbogom, teta Katica.