Jedna od posebnosti turopoljske narodne predaje svakako je i Mogut, mitsko biće, legendarni junak iz drevnih priča koje su pričale naše bake. Na primjer, te naše bake, kad bi vidjele neku trudnicu s osobito velikim trbuhom, znale bi reći – Ko da Moguta nosi.

Naime, Moguti su bili poput stripovskog junaka Shreka: ogromni, divovske snage i gruba izgleda, ali odani Turopolju, osobito Turopoljskom lugu i svome selu. Po jednoj inačici bili su takvi zato što su ih majke dugo nosile, ne devet mjeseci kao drugu djecu, nego po nekoliko godina tako da su se rađali kao već snažni dječaci i odmah otrčali u šumu. Po drugoj priči, koja je manje fantastična, ali tužnija, bili su djeca majki koje bi pri porodu umrle. Takvo bi dijete odmah stavili u vreću i krstili i on bi kao odrasli Mogut uvijek bio zaštitnik svoga sela. Zato su naši stari znali reći: Občuvaj nas Bog i naši Moguti! 

Obzirom da ovih dana, “u dobu korone”, svi imamo malo više vremena, odlučili smo najmlađe čitatelje našeg portala zabaviti jednim zadatkom. Dragi klinci-mraclinci (i još draže klinke, naravno) nacrtajte Moguta, onako kako ga zamišljate ili kako su vam ga opisale vaše bake i dedi (oni ga se sigurno još sjećaju) i pošaljite nam svoje crteže. Mobitelom, e-poštom, kako god. A mi ćemo najuspjelije Mogute objaviti na portalu, naravno uz vaše ime i prezime. 

Osim toga, imamo još jedan važan razlog. Kako ljudi uglavnom čitav dan borave kod kuće, manje je buke i prometa, i već se primjećuje, čak i u najvećim gradovima, da divlje životinje polako prilaze u naselja. I njima odgovara ovaj mir. Pa, tko zna, možda i naš Mogut izađe iz svoga skrovišta u Turopoljskom lugu i prošeta se Mraclinom. Ako se to dogodi, moramo ga znati prepoznati da mu mahnemo za dobrodošlicu. Vaši crteži sigurno će u tome pomoći.