Udruga Franak objavila je presudu Županijskog suda u Puli, Gž-1032/2026 od 23. srpnja 2026., koja je značajna zbog toga jer je to prva pravomoćna presuda na temelju odluke proširenog vijeća VSRH Rev-457/2025 u kojoj su pravilno dosuđeni sudski troškovi. Troškove  u cijelosti snosi tužena banka, ali osim toga su pravilno utvrđene i zatezne kamate na utvrđenu glavnicu potraživanja potrošača s konvertiranim kreditom. 

Tom presudom vijeća suda u sastavu sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, odlučeno je da u skladu s odlukom Rev-457/2025 potrošač ima pravo na 3658 eura glavnice uz dodatne zatezne kamate koje na tu glavnicu teku od dana podizanja tužbe odnosno od 13. lipnja 2019., što je u skladu s člankom 31. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima te je dosuđeno da tužena banka snosi kompletan iznos sudskih troškova.

Sudovi u Varaždinu i Velikoj Gorici nisu shvatili odluku

Žalosno je da sudovi koji imaju najviše presuda na temelju odluke Rev-457/2025, a to su sudovi u Velikoj Gorici i Varaždinu, uopće nisu shvatili odluku u dijelu koji govori o utvrđenju glavnice za isplatu i o utvrđenju diobe sudskih troškova. Ti sudovi imaju već na desetke presuda.

U njima, ističu u Udruzi Franak, uopće nije utvrđena glavnica za isplatu, nego se dosuđuju zatezne kamate koje su tekle na pojedine iznose od dana naplate tih iznosa do dana konverzije.  Uopće nije utvrđen tijek zateznih kamata na glavnicu za isplatu koja pripada potrošaču tužitelju. Utvrđeno je da svaka strana plaća svoj trošak sudskog postupka.

Odluke tih sudova suprotne su i odluci Rev-457/2025, i Zakonu o obveznim odnosima i presudama Suda EU C-224/19 i C-714/22.

Naime, po ujednačenom shvaćanju iz odluke Rev-457/2025 potrošač nije dužan snositi svoj dio troška, jer nije krivac za sudski postupak te isto tako nije krivac niti za to što nije znao opseg svojih prava. Zbog tih razloga prošireno vijeće VSRH dalo je naputak da se kod utvrđenja diobe sudskih troškova mora uzeti u obzir pravni osnov (s kojim tužitelji uspijevaju 100%) uz uspjeh u isplatnom dijelu presude te je naglasio kako potrošač „nije dužan snositi troškove postupka“.

Osim toga, ukoliko iz presude nije moguće utvrditi kolika je bila glavnica zateznih kamata za isplatu, to je razlog da se presuda ukine i vrati na prvi stupanj na ponovno odlučivanje te se ne može utvrđivati samo puki tijek zateznih kamata uz prepuštanje izračuna tuženiku kod isplate.

Udruga Franak, naravno, i dalje tvrdi kako je odluka Rev-457/2025 u dijelu koji se odnosi na materijalna prava na isplatu suprotna Zakonu o obveznim odnosima, Ustavu RH i pravu Unije, jer je arbitrarna i diskriminacijska, o čemu će uskoro prema službenim najavama odlučiti i Ustavni sud. U međuvremenu se događaju novi skandalozni propusti županijskih sudova, kojima se prava potrošača dodatno krše, i kojima se potrošačima nameću nove financijske obveze koje nisu utemeljene. 

ŽURNO POSTUPANJE Udruga Franak uputila pismo sucima Ustavnog suda u vezi konvertiranih kredita