Interna dokumentacija HRT-a otkriva visoke troškove projekta ‘Dioklecijan’, produbljuje sumnje da se tijekom snimanja s HRT-a izvlačio ozbiljan novac kroz preplaćivanje produkcijskih troškova te razotkriva laž vodstva kuće koje je Nacionalu sve demantiralo

Koncem proteklog tjedna Nacional je dobio na uvid internu dokumentaciju HRT-a koja otkriva intrigantno visoke troškove produkcije ambicioznog projekta ”Dioklecijan” i pojačava sumnje da su tijekom njegova snimanja s HRT-a izvlačeni ozbiljni iznosi novca kroz preplaćivanje pojedinih produkcijskih troškova.

Spomenuti interni dokumenti HRT-a ujedno su razotkrili ozbiljnu laž vodstva te kuće koje je visoke troškove proizvodnje tog projekta izričito u pismenom odgovoru Nacionalu demantiralo. Radi se o projektu čija se premijera uskoro očekuje, a scenarist, redatelj, producent i skladatelj je Božidar Domagoj Burić.

U dostavljenim skeniranim ugovorima koje je glavni ravnatelj HRT-a Robert Šveb parafirao i pečatirao jasno se vidi da je 6. veljače 2025. godine HRT s tvrtkom AKZ-M sklopio ugovor br. UP-32/25 u kojem se obvezao iznajmiti zemljište veličine od gotovo 22.000 četvornih metara u Velikoj Gorici, od 1. ožujka do 31. srpnja, s mogućnošću produženja do kraja 2025., odnosno do 31. prosinca 2025. Cijena – 0,58 eura po četvornome metru, odnosno 12.735,64 eura bez PDV-a, što s PDV-om iznosi gotovo 16 tisuća eura, odnosno 15.919,55 eura. Za pet mjeseci, od ožujka do srpnja, HRT je tako ugovornoj strani platio malo manje od 80 tisuća eura. Međutim, trajanje ugovora – prema tvrdnjama zviždača s HRT-a – produženo je do kraja prošle godine, odnosno HRT je platio dodatnih pet mjeseci od kolovoza do prosinca. Tako je samo na najam tog zemljišta u Velikoj Gorici za potrebe snimanja projekta o caru Dioklecijanu HRT potrošio malo manje od 160 tisuća eura ili nekadašnjih milijun i 200 tisuća kuna. Posebno ”bode u oči” u tom ugovoru je to da zemljište nije u vlasništvu kompanije koja ga je iznajmila HRT-u, već je tvrtka AKZ-M HRT-u dala to zemljište, što sugerira da je AKZ-M unajmio to zemljište od pravog vlasnika za manji iznos te ga onda za uvećani iznos dao u podnajam HRT-u sukladno ponudi od 15. siječnja 2025. Prema sadržaju ugovora, davatelj zemljišta u najam obvezao se da će zemljište izravnati za potrebe snimanja, osigurati priključak struje, pripremiti za korištenje kancelarijski kontejner i skladišni prostor, dok je HRT preuzeo sve troškove struje koji nastanu tijekom snimanja uz korištenje vlastitog brojila.

Vlasnik i jedini član društva te firme je Darko Markulin, dok su ovlaštene osobe za zastupanje direktori Ivan Markulin i Nikola Markulin i prokurist Darko Markulin. Prema jednom izvoru na internetu, trenutačni direktor je Darko Markulin pa se čini da je uprava obiteljska, odnosno da se samo izmjenjuju članovi obitelji Darka Markulina.

Ugovor o najmu zemljišta otkriva da je sastavljen temeljem ponude AKZ-M-a od 15. siječnja 2025. Postavlja se pitanje je li HRT raspisao javni natječaj za uzimanje u najam ili podnajam zemljišta za snimanje filma i TV serije o caru Dioklecijanu, te ako nije, zašto to nije učinio s obzirom na to da je svaki trošak produkcije i proizvodnje tog projekta plaćen javnim novcem koje HRT prikuplja mjesečno od pristojbe ili koje mu država daje iz godine u godine kao financijsku potporu. Još je zanimljivije to da je osnovna djelatnost navedene tvrtke strojna obrada metala i antikorozivna zaštita, a osnovana je 1997.

27.08.2026., Zagreb – Sjednica Vlade RH u Nacionalnoj i sveucilisnoj knjiznici. Nina Obuljen Korzinek.
Photo: Davor Puklavec/PIXSELL

Nacionalu se tijekom prošlog tjedna prvo anonimno javio izvor s HRT-a koji je u e-mailu znakovito napisao sljedeće:

„Pišem vam u ime velikog dijela zaposlenika HRT-a kojima je dosta ovog kriminalnog kružoka koji od kuće i od ove države uzima milijune, dok većina nas radi za od 1200 do 1500 eura plaće. Provjerite koliko su samo platili najam zemljišta za snimanje scena eksterijera u Velikoj Gorici i kasnije čuvanje te scenografije tamo, govori se o deset tisuća eura mjesečno, ponavljam – mjesečno, dok neki od nas malo više od toga zarade u godinu dana“.

Nakon toga Nacional je HRT-u poslao upit s pitanjima je li HRT za vrijeme snimanja projekta ”Dioklecijan” plaćao najmanje 10.000 eura, a neki tvrde i 12.000 eura mjesečno za podnajam zemljišta u okolici Velike Gorice na kojem se i čuva scenografija projekta, koliko je veliko to zemljište i što se točno ondje čuva, zašto to zemljište nije iznajmljeno izravno od vlasnika, zašto se išlo u podnajam te zašto se scenografija tog projekta čuva baš tamo kad HRT ima i puno svojeg zemljišta.

Slične upite Nacional je HRT-u slao i ranije, tijekom pisanja o tom projektu, ali su s HRT-a sve dosad odlučili biti nedostupni za odgovore. Međutim, ovaj put iz Komunikacija HRT-a, suprotno dosadašnjoj praksi, odgovorili su relativno brzo te u potpunosti negirali sve što je Nacional pitao:

„Poštovana, navodi koje iznosite u upitu nisu točni i ne odgovaraju činjenicama. Srdačan pozdrav, Hrvatska radiotelevizija.“

Nakon što je Nacional izvor suočio s odgovorom HRT-a, dan kasnije dostavio je kopiju ugovora koji u potpunosti demantiraju navode Komunikacija HRT-a.

Izvor Nacionala s HRT-a o tomu kaže: „Cijela služba Komunikacija HRT-a treba dobiti momentalni otkaz nakon ovog skandala u kojem su pokušali zavarati Nacional i u kojem su svjesno lagali o trošenju javnog novca. Da je ovo pravna država, Burić, Marija Kosor, Šveb i njihov ‘potrčko’ Marko Kaić još bi od prosinca prošle godine bili u zatvoru. Gdje to ima da iznajmiš neku zemlju za X i onda je daš u podnajam javnoj ustanovi za XYZ, pa to je kriminal 1/1! Ako DORH i USKOK sada ne dođu na HRT, neće nikada, stotine zaposlenika ove kuće pita se iz tjedna u tjedan funkcioniraju li mehanizmi pravne države svugdje ili na rampi Prisavlja zakon prestaje vrijediti?“

Osim navedenog ugovora za podnajam zemljišta koje je i HRT objavio u videosnimci sa snimanja ”Dioklecijana” tijekom prošlog tjedna, Nacional je dobio na uvid i autorski ugovor br. 4820/2024 između HRT-a i Martine Novaković koja je angažirana na projektu ”Dioklecijana” kao slikarica maske na lokacijama u Ježdovcu, Splitu, Blatu – Zagreb i studiju na Velesajmu. Ugovor je potpisan za period od 1. ožujka do 13. rujna 2024., a u njemu jasno stoji da će Martina Novaković posao obaviti osobno – dakle samostalno – te da će za njega biti plaćena nevjerojatnih 200.328 eura bruto, odnosno 30.819,69 eura bruto mjesečno, što je skoro šest puta više nego što premijer Andrej Plenković zaradi u istom periodu. HRT se Martini Novaković obvezao isplatiti navedeni iznos u pet jednakih rata po 40.065,60 eura, što čak i ako se oduzme PDV, za koji je navedeno da je obveznica, iznosi nezamislivih 32.000 eura.

Nacional je za komentar iznosa tog honorara pitao jednu poznatu producenticu, bivšu zaposlenicu HTV-a. Ona je pod uvjetom anonimnosti rekla sljedeće:

„Naprosto je nemoguće da jedna osoba dobije ugovor na 200 tisuća eura. To nisam čula nikad u životu, ne postoji ni jedna šminkerica ili slikarica maske kako se sada zovu, koja je to dobila na bilo kojem projektu u Hrvatskoj, to vam jamčim životom“.

Martina Novaković poznata je šminkerica koja je, prema dostupnim javnim podacima, do sada radila na brojnim televizijskim projektima u Hrvatskoj, od ”Supertalenta” do ”Plesa sa zvijezdama” i ”Masterchefa”, a bila je i šminkerica na još jednom projektu Božidara Domagoja Burića i Marije Kosor – ”Dobu uskoka” iz 2021. Nakon tog projekta Burić je na HRT-u odlučio raditi TV seriju i film o caru Dioklecijanu koji je navodno 2021., još u mandatu bivše uprave HRT-a kojoj je na čelu bio uhićeni Kazimir Bačić, a nakon njega Renato Kunić kao v.d., procijenjen i odobren za samo tri milijuna eura, odnosno 21 milijun kuna. Već se i s tim iznosom smatrao vrlo ambicioznim i skupim projektom, da bi po dolasku Roberta Šveba krajem listopada 2021. projekt naglo počeo ”skakati” u troškovima te se, prema izvorima iz te TV kuće, čak dvaput povećavao njegov trošak – najprije s tri na šest milijuna eura, potom i sa šest na 10,5 milijuna eura, a prema nekim izvorima finalni iznos se penje i do 12 milijuna eura.

Nacional je tijekom posljednjih mjeseci više puta pisao da projekt ”Dioklecijan” – koji s potrošenih 10,5 milijuna eura javnog novca suvereno stoji na vrhu najskupljih audiovizualnih projekata u povijesti moderne Hrvatske, pa čak i one prije 1990-ih – ulazi u zadnju fazu. Na HRT-u aktivno se pripremaju za kino distribuciju njegova prvog dijela, dugometražnog igranog filma ”Posljednji rimski bog” koji u distribuciji tvrtke kćeri Blitza u vlasništvu Hrvoja Krstulovića kreće u kina 29. listopada.

Marija Kosor, dugogodišnja producentica svih projekata Božidara Domagoja Burića, početkom 2022. postala je ravnateljica produkcije u ravnateljstvu glavnog ravnatelja Roberta Šveba te mnogi unutar HRT-a tvrde da se s te pozicije prve žene produkcije na Prisavlju postavljala kao autoritet koji je odobravao enormna povećanja troškova snimanja TV serije koja navodno još nije ni završena, i filma koji uskoro dolazi u kina. Snimljeni su na starolatinskom jeziku pa su također bile izražene mnoge skepse o uspjehu projekta i njegovoj eventualnoj prodaji u Hrvatskoj, Europi i svijetu. Na HRT-u velike troškove stalno opravdavaju visokom razinom produkcije koja im je neophodna da bi film i serija mogli biti prodani na stranim tržištima te da tako vrate makar dio uloženih milijuna.

Na plakatu ”Posljednjeg rimskog boga” koji se već neko vrijeme može vidjeti na lokacijama kino dvorana diljem Hrvatske, na dnu stoji podatak kako su producenti filma Robert Šveb, Marija Kosor, Božidar Domagoj Burić i Marko Kaić. Upravo su oni odgovorni za trošenje milijuna eura javnog novca, od čega se samo na podnajam zemljišta potrošilo 160.000 eura, dok se jednoj osobi zaduženoj za masku i šminku platilo nevjerojatnih 200.000 eura. Otegotna okolnost za Šveba, glavnog ravnatelja na odlasku, to je da od četvero producenta može prvi snositi odgovornost jer je upravo on potpisnik svih spornih milijunskih ugovora kojima su, sad već postoje ozbiljne indicije, izvlačeni milijuni eura javnog novca s HRT-a.

S druge strane, mnogi zaposlenici na Prisavlju već godinama govore o vezama Božidara Domagoja Burića s visokim strukturama u vladajućem HDZ-u i tome da je njegov otac bio osnivač stranke u Dubrovniku. To je posebno zanimljivo ako se u obzir uzme to da je trenutačnoj vlasti na HRT-u i Nini Obuljen Koržinek, resornoj ministrici, upravo Dubrovnik poveznica, jer je iz Dubrovnika i ravnateljica Programa Marija Nemčić bez koje se, kako brojni tvrde, gotovo nijedna značajna programska odluka na Prisavlju ne može donijeti. Iz Dubrovnika je i Rahela Štefanović, glavna urednica HTV-a, a i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek koja se dosad o sumnjama vezanima uz financiranje ”Dioklecijana” nije izjašnjavala.

‘Za međunarodnu produkciju ovo je malen iznos, ali za domaću seriju stvari su drugačije’

HRT je u svojim javnim objavama potvrdio da je u Kurilovcu u Velikoj Gorici za projekt izgrađen veliki filmski set: desetak kulisa koje predstavljaju Rimski forum, forum u Saloni, rimske hramove i trgove. HRT ih opisuje kao najveće kulise ikad izgrađene za neki hrvatski film. Projekt obuhvaća igrani film i igrano-dokumentarnu seriju, na čijoj je proizvodnji ukupno sudjelovalo oko 50 glumaca i oko 1000 statista pa zakupljeno zemljište nije bila usputna lokacija. Usporedbe radi, prema pravilima Grada Zagreba, hrvatske produkcije za snimanje filmova, serija i emisija na gradskim površinama javne namjene ne plaćaju naknadu za korištenje površine. To naravno nije izravno usporedivo s privatnom parcelom u Velikoj Gorici, ali pokazuje koliko izbor privatne lokacije može promijeniti ekonomiku lokacijskog troška. Sasvim je drugo pitanje je li se mogla pronaći slična lokacija na gradskim površinama javne namjene u Zagrebu.

Primjerice, za petu sezonu serije ”Igra prijestolja” potrošeno je oko 5,7 milijuna eura u Hrvatskoj za 33 dana snimanja. EuropaCorpov ”The Lake” planirao je potrošiti oko 7 milijuna eura za 57 dana snimanja na lokacijama Zagreb, Karlovac, Ogulin, Istra, Gorski kotar i područje Velike Gorice.

Nacionalovi izvori navode kako bi za takvu međunarodnu produkciju 12.000 eura mjesečno za ključnu lokaciju bilo relativno malo. Spomenuti izvori navode i to da kod domaće televizijske serije s bitno manjim budžetom situacija može biti potpuno drukčija.

Ako neka serija ima, primjerice, 10 epizoda i lokalni produkcijski trošak 100.000-200.000 eura po epizodi, govori se o 1-2 milijuna eura. Ako bi zemljište bilo zakupljeno šest mjeseci po cijeni spomenutoj u citiranom ugovoru, to bi bilo 72.000 eura za šest mjeseci, odnosno 3,6-7,2 posto čitavog hipotetskog budžeta od 1-2 milijuna eura samo za jedno zemljište. To više nije zanemariva stavka.