‘NA NATJEČAJ za održavanje registra peradi, kopitara i digitalne svjedodžbe javile su se dvije tvrtke istog vlasnika, što je protivno zakonu o javnoj nabavi’, kaže Nacionalov izvor i naglašava da su obje tvrtke u vlasništvu kontroverznog zagrebačkog poduzetnika Vinka Kojundžića

Ministarstvo poljoprivrede, na čelu s Davidom Vlajčićem, još je 2023. i 2024. godine sklopilo ugovore s nekoliko tvrtki koje su najkasnije do 1. siječnja ove godine trebale isporučiti više IT rješenja za nadzor razmnožavanja i migracije domaćih životinja. Međutim, većina tih rješenja ni do danas nije isporučena niti stavljena u funkciju.

To, prema tvrdnjama Nacionalova izvora iz samog Ministarstva, nije spriječilo odgovorne osobe da potpišu primopredajne zapisnike za neisporučene sustave, nalože njihovu isplatu te sredinom ove godine s istim tvrtkama sklope i dodatne ugovore za održavanje sustava koji još nisu operativni. Nacionalov izvor iz Ministarstva poljoprivrede želio je ostati anoniman, ali raspolaže neposrednim saznanjima i konkretnim informacijama o tom problemu.

On tvrdi da je Ministarstvo poljoprivrede 2024. godine na temelju javnog natječaja sklopilo ugovor s tvrtkama Post Nomine d.o.o. i Cuspis d.o.o. iz Zagreba, kojima je vlasnik ista osoba – Vinko Kojundžić, sa švicarskom tvrtkom Insa Investment Software AG iza koje stoji osječko-švicarski poduzetnik Bernardin Katić te s tvrtkom CS Computer Systems d.o.o. iz Zagreba koja je u vlasništvu Leona i Maka Šipeka.

Prema tvrdnjama tog izvora, naručena je izrada digitalnog registra kopitara, registra peradi, sustava digitalne svjedodžbe, informacijskog sustava sljedivosti hrane, digitalnog sustava korištenja veterinarskih lijekova na farmama te izrada Središnjeg veterinarskog informacijskog sustava (SVIS). Ukupna vrijednost naručenih IT rješenja iznosi oko 1.460.000 eura, a svi su sustavi, prema natječajnoj dokumentaciji, trebali biti isporučeni najkasnije do kraja ožujka, lipnja i rujna 2024. godine.

Garantni rok za uspostavu novih sustava i nadogradnje iznosio je 12 mjeseci, pa je većina tih sustava trebala biti u punoj funkciji još u travnju, lipnju i rujnu 2025. godine. No isti izvor tvrdi da se to nije dogodilo. „Kako je ovdje riječ o europskom novcu iz NPOO-a, netko je morao potpisati i reći da su sustavi dovršeni i u upotrebi kako bi se sredstva mogla povući. Ako je netko potpisao neistiniti dokument, tu je riječ o kriminalnom djelu jer se novac ne može isplatiti ako projekt nije završen.

Ministarstvo poljoprivrede, na čelu s Davidom Vlajčićem, 2023. i 2024. sklopilo je ugovore s tvrtkama koje su do 1. siječnja ove godine trebale isporučiti više IT rješenja. Photo: Damir Spehar/PIXSELL

Naime, rok koji je EU dao za ovu tranšu sredstava za projekte koji se financiraju iz NPOO-a istekao je upravo 1. siječnja 2026. To je bio krajnji rok za dovršetak svih sustava, u što je bilo uključeno i moguće kašnjenje. A oni ni do danas nisu u funkciji. No Vlada je također na svojim stranicama na kojima vodi registar projekata financiranih iz NPOO-a, objavila službeno priopćenje da su svi ti projekti u potpunosti realizirani, što znači da oni te projekte vode kao uspješno završene. Uostalom, raspisali su nabavu za održavanje tih sustava koji ustvari još ni ne postoje, nisu uopće isporučeni ili su isporučeni nepotpuni i operativno nefunkcionalni“, tvrdi Nacionalov izvor.

Evo kako je opisao cijeli posao: „Kod svih projekata nije isporučeno ono što je navedeno u natječajnoj dokumentaciji i funkcionalnoj specifikaciji, isporučeno je manjkavo i nepotpuno ili uopće nije isporučeno, a dio tih sustava, posebno onaj o sljedivosti hrane, uopće nije u funkciji. No za sve te sustave, koji nisu isporučeni ni dvije godine nakon isteka roka navedenog u natječajnoj dokumentaciji, već su isplaćena sredstva iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO / MPOO) za koja EU zahtjeva detaljni dokaz o stavljanju projekta u funkciju.

Projekti su dodjeljivani tako što su se ponuditelji javljali na natječaj sa značajno nižom cijenom od procijenjene vrijednosti nabave. Nakon dobivanja ugovora predmet isporuke nikada nije isporučen ili je isporučen nesukladno sa specifikacijama te je unatoč tome odgovorna osoba u Ministarstvu potpisivala primopredajne zapisnike i omogućavala isplatu u punom iznosu. Činjenica da su odgovorne osobe potpisale prijemne zapisnike za sustave koji nisu isporučeni ili su isporučeni potpuno nefunkcionalni, ukazuje na moguće krivotvorenje tih dokaza.

Nadalje, Ministarstvo poljoprivrede nakon toga raspisuje održavanje i nadogradnju istih tih neisporučenih sustava koje dobivaju iste tvrtke. Primjerice, na natječaj za održavanje i nadogradnju registra peradi, kopitara i digitalne svjedodžbe javljaju se dvije tvrtke istog vlasnika s ponudama maksimalne i višestruko niže cijene, što je protivno zakonu o javnoj nabavi.“

Tvrtke koje spominje naš izvor zagrebačke su tvrtke Cuspis i Post Nomine, obje u vlasništvu kontroverznog zagrebačkog poduzetnika Vinka Kojundžića, koji je pokušavao ostvariti i političku karijeru, ali bez većeg uspjeha. Ostao je upamćen kao član stranke Ivana Pernara i jedan od kandidata na Pernarovoj listi za parlamentarne izbore u travnju 2024. No stranka nije ni prešla izborni prag, a mediji su Kojundžića nakon propasti Pernarove liste svrstavali među „Bandićeve ljude“, što je i sam potvrdio kad je u listopadu 2024. osnovao stranku BM 365 – Idemo delat, najavljujući rušenje možemovaca s vlasti u Zagrebu.

Nije im to uspjelo pa u ovom trenutku nemaju svog zastupnika u Gradskoj skupštini. Javnost Kojundžića pamti i kao fotografa i IT stručnjaka blisko povezanog s bivšim HDZ-ovim ministrom zdravstva Vilijem Berošem, koji je 2024. godine uhićen zbog korupcije.

No posebno će Kojundžić ostati upamćen kao vinovnik afere oko izrade web stranice CijepiSe. Kojundžićeva tvrtka Cuspis, naime, tijekom pandemije covida naplatila je izradu stranice cijepise.zdravlje.hr, po narudžbi Ministarstva zdravstva, četiri milijuna kuna (oko 540.000 eura) iako je za izradu platforme koristila besplatni alat WordPress, a pokojni Indexov novinar Vladimir Matijanić svojedobno je pisao da je Kojundžićev Cuspis sklapao i druge milijunske poslove s Ministarstvom zdravstva.

Vinko Kojundžić bio je vinovnik afere oko izrade web stranice CijepiSe, kad je naplatio Beroševu ministarstvu oko 540.000 eura. Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

U Sudskom registru Vinko Kojundžić vodi se kao vlasnik i osnivač te direktor obiju tvrtki. U tvrtki Post Nomine jedini je vlasnik i osnivač, a u tvrtki Cuspis uz njega posao vodi i supruga Maja Smolčić Kojundžić. No u obje je tvrtke očito riječ o obiteljskom biznisu, a poslovi su nakon Ministarstva zdravstva očito uspješno preneseni i na Vlajčićevo Ministarstvo poljoprivrede.

‘NAKON DOBIVANJA ugovora predmet isporuke nikada nije isporučen ili je isporučen nesukladno specifikacijama, a odgovorna osoba u Ministarstvu omogućila je isplatu u punom iznosu’

Kojundžićeve tvrtke, kao i ostale izabrane tvrtke Insa Investment Software AG i CS Computer Systems, trebale su, prema obvezama preuzetim na temelju provedenog javnog natječaja, izraditi sustav digitalnih svjedodžbi koji bi trebao automatizirati proces migracija životinja.

„U ovom trenutku sustav funkcionira na stari način, što znači da je kod preseljenja životinje s jedne farme na drugu ili pak kod slanja u klaonicu, potrebno otići veterinaru koji će upisati tu migraciju u Jedinstveni registar domaćih životinja (JRDŽ) u odlasku pa onda otići drugome veterinaru koji će upisati tu migraciju u dolasku. Digitalna svjedodžba trebala bi izbaciti dio potrebnog manualnog rada oko upisa pa bi veterinari i vlasnici životinja samo digitalno potvrđivali i odabirali odgovarajuće podatke.

Digitalna svjedodžba služi kao neko sučelje za JRDŽ jer se i dalje u njemu sve treba evidentirati, što se radi putem web-servisa preko kojih se razmjenjuju podaci“, objašnjava naš izvor i tvrdi da u sustavu digitalne svjedodžbe, koji je trebala izraditi tvrtka Cuspis, u JRDŽ još nije upisana nijedna migracija.

„Digitalna svjedodžba trebala bi omogućiti da u sustavu budu dostupni svi relevantni podaci o migracijama, primjerice, kada je grlo stiglo u klaonicu na klanje. A sustav u klaonici trebao bi sve podatke o životinji i odakle je došla preuzeti upravo iz digitalne svjedodžbe. Sam sustav zapravo je relativno jednostavan iako djeluje komplicirano: svi podaci već su unutar JRDŽ-a, dostupni putem web-servisa, pa se, prema nekim procjenama, ali i troškovniku, to moglo srediti i dovršiti za mjesec dana. Cuspis to nije uspio ni u dvije godine“, upozorava naš izvor.

U sustavu digitalne svjedodžbe, koji je trebala izraditi tvrtka Cuspis, u JRDŽ još nije upisana nijedna migracija životinja, tvrdi Nacionalov izvor. Photo: Damir Spehar/PIXSELL

Ista tvrtka Cuspis trebala je izraditi i registre kopitara i peradi. Prema navodima našeg izvora, registar kopitara, koji se bavi konjima i magarcima, nije dio osnovnog JRDŽ-a jer kopitari imaju svojih posebnosti. „Tu nije riječ isključivo o stoci, jer se konji koriste i kao sportske životinje. No sustav, iako nije dio JRDŽ-a, ipak se na njega oslanja jer se migracije životinja vrše preko zasebnog registra kopitara, a ne preko JRDŽ-a. Taj je sustav također već trebao biti gotov i u upotrebi, ali nije isporučen, no svejedno je raspisan natječaj za održavanje tog nepostojećeg sustava, koji je također dobio Cuspis.

Neslužbeno smo saznali i da je bilo problema s potpisivanjem nastavka suradnje jer su odgovorni u Upravi za stočarstvo odbili potpisati nastavak suradnje za sustav koji nije isporučen“, tvrdi naš izvor i dodaje da je pritisak na Upravu da se potpiše nastavak suradnje s tvrtkom Cuspis vršila načelnica Sektora za informacijske sustave, sigurnosne poslove i zaštitu na radu Vanda Čuljat.

Registar peradi, koji je trebao pratiti sustav uzgoja peradi, dodaje naš izvor, do sada nije postojao unutar JRDŽ-a. „Ni taj sustav još uvijek nije u upotrebi. Poznato mi je da su upriličene neke demonstracije rada sustava, no on još uvijek nije u funkciji“, tvrdi spomenuti izvor.

Prema istom izvoru, još nije profunkcionirao ni sustav sljedivosti hrane, koji je od iznimne važnosti jer bi uz pomoć blockchain tehnologije trebao pratiti životinju od klaonice do trgovine. „Trenutačno unutar JRDŽ-a postoji sustav VETI2, koji koriste veterinari i Državni inspektorat, a prati životinju kao hranu životinjskog porijekla od klaonice, hladnjače, distributivnog centra do trgovine. To se prati u sustavu VETI2, ali se sada pojavila ideja da se upotrijebi blockchain tehnologija kako bi se preciznije pratilo koji dijelovi koje životinje završavaju u kojem proizvodu.

‘JAVNOST VINKA KOJUNDŽIĆA pamti i kao fotografa i IT stručnjaka blisko povezanog s bivšim HDZ-ovim ministrom zdravstva Vilijem Berošem, koji je 2024. godine uhićen zbog korupcije’

Trenutačni je status toga razvoja nepoznat, nikakvi rezultati nisu pristigli“, kaže Nacionalov izvor i dodaje da je slična sudbina i Središnjeg veterinarskog informacijskog sustava (SVIS). „Taj je sustav doživio nekoliko pokušaja izrade tijekom godina. Stari SVIS izradila je tvrtka KING, ali se od njega nakon nekoliko godina odustalo i nije se koristio. SVIS bi trebao omogućiti praćenje svih poslovnih procesa vezanih za veterinarsko poslovanje te objediniti praćenja upisnika i registara i povezati informacije unutar eGOP sustava za urudžbiranje i praćenje poslovnih procesa. Dobar dio postupaka u veterinarstvu spada u upravne postupke, koji se trenutačno vode kroz eGOP.  Ni tu nema nekih pomaka ili naznaka da je SVIS blizu završetka“, objašnjava naš sugovornik.

Kako bismo provjerili točnost te informacije, nasumično smo izabrali nekoliko veterinarskih stanica u Đakovu, Novoj Gradiški i Velikoj Gorici, u kojima smo se raspitali koriste li njihovi veterinari sustave digitalne svjedodžbe, registre kopitara i peradi i SVIS te ostale sustave za praćenje sljedivosti hrane.

„Naša je obaveza koristiti sustav VETI2 za praćenje i upis podataka u veterinarskom nadzoru. Mi od klijenta dobijemo papirnati dokument koji onda unosimo u VETI2 sustav i to koristimo godinama. Novi sustav digitalne svjedodžbe još ne koristimo – koliko mi je poznato, on još nije zaživio. Što se, pak, sustava SVIS tiče, stari sustav postojao je prije nekoliko godina, no već se neko vrijeme ne koristi, a novi još nije profunkcionirao. Registar kopitara postoji u sklopu VETI2, no nije mi poznato u kojoj se mjeri koristi“, potvrdio nam je voditelj nabave u Veterinarskoj stanici Đakovo Mario Šola.

Sugovornik u veterinarskoj stanici u Novoj Gradiški, koji je želio ostati anoniman uz opravdanje da nije nadležan za davanje izjava, ipak nam je potvrdio da ne koriste sustav digitalnih svjedodžbi jer nije u funkciji. „Kad je riječ o registru kopitara, stari sustav postoji i njega koristimo već godinama, no posljednjih godina ništa se nije mijenjalo i novi sustav nije uveden. Za registraciju i unos kopitara u sustav nadležan je HAPIH (Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, op.a.).

SVIS dijelom funkcionira, ali mi nije poznato u kojoj mjeri. Za novi sustav SVIS ne znam“, potvrdio nam je. I veterinar koji nam se javio u veterinarskoj stanici u Velikoj Gorici kazao je istu stvar: „Sustav digitalnih svjedodžbi ne koristimo jer on još nije zaživio. Jedinstveni registar životinja JRDŽ koristimo već godinama i on funkcionira, a novi SVIS još mi nije poznat.“

Zatražili smo i od Ministarstva poljoprivrede da nam precizira jesu li svi navedeni registri i sustavi, uključujući i sustav digitalnih svjedodžbi i SVIS, kompletirani i isporučeni u predviđenim rokovima, tko je točno potpisao njihov prijem, u kojoj je fazi njihova implementacija u veterinarski sustav te tko je unutar Ministarstva naložio i potpisao naloge za nastavak suradnje s tvrtkama koje su trebale isporučiti navedene sustave i registre, odnosno, tko je naložio potpisivanje ugovora o održavanju tih sustava za koje se potvrdilo da u svakodnevnom poslovanju veterinarskih  stanica još nisu zaživjeli.

Registar kopitara također je već trebao biti gotov i u upotrebi, ali nije isporučen, no Ministarstvo poljoprivrede je svejedno raspisalo natječaj za održavanje tog nepostojećeg sustava. Photo: Zvonimir Barisin/PIXSELL

Zanimalo nas je i koja je odgovorna osoba unutar Ministarstva poljoprivrede potpisala dokumentaciju o puštanju svih navedenih sustava u punu funkciju iako oni u trenutku potpisivanja dokumentacije nisu bili u punoj operativnoj funkciji. Budući da je izrada svih navedenih sustava najvećim dijelom financirana iz NPOO-a, pitali smo i kako je eventualno kašnjenje s operativnom funkcijom, ali i potpisivanje ugovora o održavanju sustava koji nisu u operativnoj funkciji, objašnjeno nadležnima u EU-u. No do naznačenog roka odgovor iz Ministarstva poljoprivrede nije stigao.

Nekoliko pitanja o suradnji s Ministarstvom poljoprivrede uputili smo i tvrtkama Cuspis i Post Nomine, odnosno njihovom vlasniku Vinku Kojundžiću. Zatražili smo da nam odgovori za koje su sve registre i sustave njegove tvrtke sklopile ugovore s Ministarstvom poljoprivrede i do kojeg roka su ti sustavi i IT rješenja trebali biti isporučeni, jesu li svi dovršeni na vrijeme i jesu li isporučeni Ministarstvu u dogovorenom roku te jesu li svi sustavi u funkciji.

UPLATE UREDNO sjedaju na račun tvrtki Cuspis i Post Nomine, no nijedan od programa koji su Ministarstvu navodno isporučeni nije u funkciji. Nacional nije dobio relevantno objašnjenje niti razloge kašnjenja

A zahtijevali smo i da nam potvrdi istinitost informacije da je za neka rješenja i sustave koji još nisu isporučeni Ministarstvu ipak potpisana primopredaja od Ministarstva, tko je tu primopredaju potpisao i zašto su njegove tvrtke s Ministarstvom poljoprivrede već sklopile ugovore o održavanju sustava koji još nisu isporučeni.

Iz tvrtke Post Nomine stigao je kratak odgovor u kojem se tvrdi da njihova tvrtka nije sklapala nikakve ugovore sa Ministarstvom poljoprivrede i da nisu radili na spomenutim projektima. No pretragom registra javnih nabava EOJN pod evidencijskim brojem 37/2025/MV pronašli smo ugovor pod nazivom “Održavanje i nadogradnja digitalne svjedodžbe registra kopitara, peradi te NIS-eko registra i oznaka kvalitete” koji je Ministarstvo poljoprivrede s tvrtkom Post Nomine sklopilo 11. ožujka ove godine, a vrijednost ugovora je 36.000 eura. Drugim riječima, Vinko Kojundžić nije rekao istinu kad je demantirao rad na spomenutim projektima.

Iz  tvrtke Cuspis odgovorili su da su sa Ministarstvom poljoprivrede imali ugovore za izradu digitalne svjedodžbe s kraja 2023. te registra kopitara i peradi s početka 2024, te da su svi projekti dovršeni i isporučeni u ugovorenom roku 2024. godine. Na naše pitanje zbog čega spomenuti registri i sustav digitalne svjedodžbe još uvijek nisu u funkciji ako su isporučeni prije dvije godine te je li točno da je za neka rješenja i sustave koji još nisu isporučeni Ministarstvu ipak potpisana primopredaja od strane Ministarstva iz Cuspisa tvrde da “trenutno nemaju ugovorni odnos s Ministarstvom za ove ugovore te da nemaju niti uvid u njihov operativni status”.

Dodaju i da nije točno da je Ministarstvo potpisalo prijemnu dokumentaciju za projekte koji nisu dovršeni. “Svi su ugovori dovršeni u ugovornom roku u potpunosti prema specifikaciji iz projektnog zadatka koji je bio sastavni dio natječajne dokumentacije”, stoji u odgovoru Cuspisa te također demantiraju da su s Ministarstvom poljoprivrede sklopili dodatne ugovore za održavanje sustava koje su, kako tvrde, na vrijeme isporučili.

No u registru trošenja sredstava iz državnog proračuna na portalu Ministarstva financija stoji da je tvrtka Cuspis samo tijekom ove godine nakon što su, prema njihovim tvrdnjama, sva IT rješenja pravovremeno isporučena,, odnosno do kraja rujna, za “računalne usluge” i “ulaganja u računalne programe” od Ministarstva poljoprivrede uprihodila 20.069,75 eura. Tijekom 2024., odnosno u vremenu kad je tvrtka radila na spomenutim projektima izrade IT rješenja, Cuspis je od Ministarstva na ime “Ulaganja u računalne projekte” ukupno naplatila 148.970 eura, a tijekom 2025. dodatnih 14.750 eura za istu svrhu.

Uplate, dakle, uredno sjedaju na račun tvrtki Cuspis i Post Nomine, no niti jedan od programa koji je Ministarstvu navodno isporučen nije u funkciji. Nacional unatoč tome nije dobio relevantno objašnjenje niti razloge kašnjenja.