TKO NIJE ČUO ZA GREBLICU I ČEŠNJOFKU Dani okusa zagrebačkoga kraja i povratak jelima koja dobro poznajemo

[]

Rudarska greblica, češnjovka, štrukle, ajngemahtec i patka s mlincima samo su neka do jela koja od 13. do 29. studenoga nude restorani, izletišta i slastičarnice Zagrebačke županije

Rudarska greblica nekoć je bila obrok rudarskih obitelji u Rudama kraj Samobora. Tanko razvučeno tijesto i nadjev od svježeg sira nastali su u kuhinjama u kojima se pazilo na svaku namirnicu. Danas je njezin naziv zaštićen na razini Europske unije, a način pripreme precizno opisan.

Priprema rudarske greblice Photo: Josip Škof/Turistička zajednica Zagrebačke županije

No sudbina jednog recepta ne određuje se samo onim što piše u dokumentima. Greblica se održala zato što je ljudi nisu prestali pripremati. Slično vrijedi i za druga jela zagrebačkoga kraja, nekoć uobičajena na obiteljskim stolovima, a danas prepoznatljiva obilježja lokalne gastronomije.

Kako poznata jela danas žive u ugostiteljstvu, može se vidjeti tijekom Dana okusa zagrebačkoga kraja, od 13. do 29. studenoga. Restorani, izletišta i slastičarnice Zagrebačke županije za tu su prigodu pripremili posebne jelovnike.

Objekti s oznakom ‘Okusi tradicije’, poput Bistroa Babriga u Velikoj Gorici, nude tradicijska jela Photo: Mario Žilec/Turistička zajednica Zagrebačke županije

Na njima su jela čiji se okus dobro pamti, ali i poznati sastojci u drukčijim kombinacijama. Zanimljivo je pritom koliko se ponude razlikuju i na relativno malom prostoru. Samobor, Turopolje, plešivički brežuljci i zelinski kraj dijele dio kulinarskog nasljeđa, ali svaki ima i svoje navike, proizvode i omiljene specijalitete.

‘Ugled gastronomske destinacije gradi se godinama, a iza njega uvijek stoje ljudi. Dani okusa prilika su da podržimo njihov rad’, ističe Ivana Alilović, direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije

U samoborskoj Krčmi Gabreku 1929. poslužuju češnjovku s restanim krumpirom i kiselim zeljem, uz teleću juhu s domaćim rezancima i knedle sa šljivama. Češnjovka, odnosno češnofka, dimljena je kobasica kojoj prepoznatljiv okus daju češnjak i vino, a njezin naziv od 2022. ima europsku zaštitu zemljopisnog podrijetla.

Krčma posluje gotovo stoljeće, još od vremena kada se o takvim jelima nije govorilo kao o turističkim adutima.

Teletina ispod peke u samoborskoj Krčmi Gabreku gdje je jedan od specijaliteta i češnjovka Photo: Mario Žilec/Turistička zajednica Zagrebačke županije

U središtu grada Samoborska klet za Dane okusa nudi teletinu ispod peke i paprikaš od divljači s domaćim njokima. Uz kremšnite i rudarsku greblicu, takva mesna jela i domaća tijesta također pripadaju samoborskom ugostiteljskom nasljeđu.

Drugim dijelovima županije svojstveni su drukčiji običaji.

U Turopolju važnu ulogu imaju mesna jela i kotlovina, dok su se na Plešivici i u zelinskom kraju kuhinja i vinogradarstvo razvijali jedno uz drugo. Na ono što se kuhalo utjecali su godišnje doba, posao i namirnice dostupne pojedinoj obitelji.

Tijekom Dana okusa restorani nude posebno osmišljene jelovnike s najmanje tri slijeda, po cijenama od 20, 27, 35 i 45 eura. Popis sudionika i jelovnici dostupni su na www.okusi.hr

Za kotlovinu, primjerice, nije bilo dovoljno poznavati popis sastojaka. Trebalo je znati rasporediti meso na širokom metalnom tanjuru, održavati vatru i procijeniti kada dodati povrće. Takvo se umijeće učilo promatranjem, a i danas ga je teško prenijeti samo zapisanim receptom.

Na tome počiva i zamisao projekta Okusi hrvatske tradicije, razvijenog u suradnji s turističkim zajednicama kako bi lokalna jela ostala dio redovite ugostiteljske ponude. Objekti s oznakom „Okusi tradicije” moraju zadovoljiti kriterije koji obuhvaćaju kvalitetu hrane i pića, uslugu i ambijent te svakodnevno nuditi najmanje dva tradicijska jela.

Vinogradarska kuća Braje domaće specijalitete kombinira s plešivičkim vinimaPhoto: Mario Žilec/Turistička zajednica Zagrebačke županije

Ovogodišnji Dani okusa sedmo su izdanje nacionalne manifestacije koja okuplja 120 ugostiteljskih objekata u 14 županija i Gradu Zagrebu.

„Ugled gastronomske destinacije gradi se godinama, a iza njega uvijek stoje ljudi. U Zagrebačkoj županiji imamo obiteljske ugostiteljske kuće kojima se gosti vraćaju desetljećima, ali i restorane koji poznatim jelima daju vlastiti izraz. Dani okusa prilika su da podržimo njihov rad i približimo posjetiteljima raznolikost naših krajeva. Želimo da gosti pritom otkriju nove gastronomske adrese, a da kvaliteta kuhinje i gostoprimstvo budu razlog zbog kojeg će im se vraćati tijekom cijele godine”, ističe Ivana Alilović, direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije.

Razlike među restoranima možda su najvidljivije kada na jelovnik stave namirnice koje su mnogima poznate iz vlastite kuhinje.

U Velikoj Gorici Bistro Babriga nudi pileći ajngemahtec sa žličnjacima, teleće pečenje i štrudlu od jabuka, slijed nalik poznatom nedjeljnom ručku.

Juha od buče obrok je pun vitamina, a u Mon Amiju je specijalitet – naravno, to je samo predjelo Photo: Josip Škof/Turistička zajednica Zagrebačke županije

U Mon Amiju na jelovniku su janjeći rižoto i zapečena štrukla sa sirom, džemom od šljiva, lješnjacima i umakom od kruške. U prvom je slučaju riječ o poznatom redoslijedu i okusima, dok se u drugom štrukli pojavljuju u manje očekivanom društvu.

Nijedan pristup nije nužno bliži izvornom receptu: i u obiteljskim kuhinjama količine su se određivale odoka, a nadjevi i prilozi prilagođavali onome što se moglo nabaviti. Kuhari danas taj prostor za vlastiti izbor koriste na različite načine.

Ta bliskost obiteljske kuhinje i ugostiteljstva osobito se osjeća u izletištima. Suhina u Bestovju posluje od 1919. godine, a još je vodi obitelj koja ga je osnovala. Ovog studenoga na jelovniku su pohani picek i pastrva na žumberački.

Pogled iz zraka na seosko imanje Stara Preša s vinogradom, voćnjakom i povrtnjakom Photo: Mario Žilec/Turistička zajednica Zagrebačke županije

Stara Preša u Šenkovcu nalazi se na seoskom imanju s vinogradom, voćnjakom i povrtnjakom.

Iako se razlikuju po ponudi, obje kuće podsjećaju koliko je tradicija ugostiteljstva u ovom kraju povezana s domaćinstvom i njegovim svakodnevnim poslovima.

Plešivički kraj poznat je po izletištima koja nude originalna vina tog kraja, a naročito portugizac Photo: Josip Škof/Turistička zajednica Zagrebačke županije

Na Plešivici se ta veza prepoznaje i po vinu. Portugizac, karakteristično mlado vino kasne jeseni, u restoranu i vinariji Ivančić ulazi u umak uz lungić i žgance.

Restoran i vinarija Ivančić nalazi se na Plešivici Photo: Josip Škof/Turistička zajednica Zagrebačke županije

Vinogradarska kuća Braje nudi pačji batak i zabatak s mlincima; meso se priprema konfitiranjem, polaganim kuhanjem u masnoći.

Restoran Ampelos u sklopu Hotela Princess u Jastrebarskom donosi drukčiji izbor, među ostalim juhu od pečenog češnjaka s čvarcima i pohani teleći kotlet, uz čašu pjenušca uključenu u jelovnik.

Studeni, kada se u vinogradarskim krajevima obilježava Martinje i kuša mlado vino, prirodno je vrijeme za takve susrete hrane i vina. Različiti restorani istu okolinu tumače na svoj način, a to se najbolje vidi u jelima koja odlučuju ponuditi gostima.

Izletište vina Kos-Jurišić nudi vrhunsku domaću hranu i čaroban pogled na zelinski kraj Photo: Mario Žilec/Turistička zajednica Zagrebačke županije

U zelinskom kraju, gdje se među lokalnim vinima posebno ističe kraljevina, Izletište vina Kos-Jurišić nudi vinogradarsku juhu, patku s mlincima i pitu od jabuka. U drugom se meniju nalaze pohani picek s krumpirovom salatom i zapečeni štrukli. Jela su to koja većina gostiju dobro poznaje, pa je zanimljivost ponude u načinu na koji ih pojedina kuća priprema.

Viinogradarska kuća Braje osim vina nudi i domaća jela poput patke s mlincima Photo: Mario Žilec/Turistička zajednica Zagrebačke županije

U Dugom Selu obje slastičarnice Jagode i čokolada sudjeluju u Danima okusa. Posebno je zanimljiv Old School, smješten u kući u kojoj je nekoć djelovala pučka škola. Rukom pisani recepti dio su njegova uređenja, a za manifestaciju se ondje nude međimurska gibanica, linzer keksi i kuhano vino. Druga je slastičarnica u Kolodvorskoj ulici. Izbor slastica podsjeća da se kulinarska baština nije oblikovala prema današnjim administrativnim granicama.

Recepti su putovali s obiteljima i obrtnicima, prilagođavali se novim sredinama i ostajali ondje gdje su se udomaćili.

Rudarska greblica danas je zaštićena na razini Europske unije Photo: Ivan Tibor Grujić & Marivo, TZ Samobor

Tijekom Dana okusa restorani nude posebno osmišljene jelovnike s najmanje tri slijeda, po cijenama od 20, 27, 35 i 45 eura, dok slastičarnice imaju zasebne, povoljnije ponude.

Manifestacija traje do 29. studenoga, a popis sudionika i pojedinačni jelovnici dostupni su na www.okusi.hr.

Među ponuđenim jelima ima onih koja se pripremaju gotovo nepromijenjena desetljećima, ali i onih kojima su kuhari dali drukčiji izraz. Njihovu vrijednost teško je procijeniti samo prema opisu na jelovniku. Mnogo više otkrivaju detalji: kako je začinjena juha, kakvo je tijesto, koliko je pažnje posvećeno pripremi mesa. U tim se naizgled malim stvarima prepoznaje iskustvo kuhara, a često i razlog zbog kojeg se pojedini ručak dugo pamti.