Tajming objave bio je neobičan, neka dva sata prije početka važne prvenstvene utakmice protiv Rijeke, u kojoj se tražio pomak s nule, ali kuloari su i ranije “probili” tko je to najavljen u dresu s brojem 10. Vratio se Fran Brodić…

Nešto više od četiri pol godine nakon što je napustio isti ovaj stadion i preselio u Varaždin, Fran je ponovno došao na isto mjesto, zadužio opremu istoga kluba i odlučio – pokušati ponovno. U svojoj prvoj goričkoj eri nije izvukao previše toga dobroga, nema dvojbe da mu je tijekom pregovora o dolasku sve to prolazilo kroz glavu, ali svjestan je Brodić i sam da je ovo potpuno drukačija priča, da su uloge bitno drukčije, kao što je i klub drukčiji.

U Goricu je tad 24-godišnji Brodić došao kao najbolji igrač drugoligaša Kustošije, nekadašnji veliki talent koji se negdje putem zagubio, a u Turopolje je došao oživjeti karijeru. Nakon početaka u NK Zagrebu, prešao je u Dinamo i kroz omladinsku školu maksimirskoga kluba slovio za veliku nadu, klinca s ozbiljnim potencijalom. Međutim, prepoznao je to i belgijski Club Brugge, koji je poslao konkretnu ponudu. I Brodić je otišao u Belgiju, iako je imao i ponudu Monaca.

– Odlučio sam se na odlazak jer volim život izvan Hrvatske, zanimalo me kako je živjeti u inozemstvu, kako je živjeti sam, ali naravno da me privlačio i nogomet. Znao sam da u Monacu neću igrati, a mislio sam da u Bruggeu hoću. Kao i svaki klub, obećavali su mi brda i doline, bio sam prvi tinejdžer kojeg su doveli iz inozemstva… Na kraju sam igrao puno, ali sve u drugoj momčadi – prisjetio se Brodić razdoblja u kojem su stvari krenule u krivom smjeru.

Pokušao je priliku potražiti u manjim belgijskim klubovima Royal Antwerpu i Roselareu, pokušao je i u talijanskoj Cataniji, da bi nakon svega završio u Kustošiji. U drugoj ligi, s velikim ovlastima, s prilikom da se talent konačno razmaše. To se i dogodilo, bio je te sezone možda i najbolji igrač druge lige, pa su u Gorici odlučili okrenuti njegov broj. Bilo je to prvo ljeto bez Mindaugasa Nikoličiusa kao sportskog direktora, s predsjednikom Črnkom u toj ulozi i Krunom Rendulićem kao novim trenerom.

Fran Brodić u tom je trenutku bio dugokosi 24-godišnjak željan dokazivanja, u potrazi za konačnom afirmacijom, ali i bez previše strpljenja. Trener Rendulić nije ga posebno “šmekao”, iako u napadu i nije imao osobite opcije. Ispred Brodića, naime, u tom su trenutku bili Vlatko Stojanovski i Matar Dieye, čak i junior Caio Cruz, pa je Brodić u jesenskom dijelu sezone skupio deset nastupa, ali i jako puno frustracija. Zabio je jedan gol, Osijeku glavom, da bi na zimu zatražio odlazak. Jer, mnogi su i tad bili svjesni onoga što je danas potpuno jasno, da je Brodić bolji igrač od sve trojice…

Budući da struka nije imala ništa protiv njegova odlaska, a javio se Varaždin, u tom trenutku drugoligaš, predsjednik Črnko dogovorio je posudbu. Međutim, dan prije nego što je Brodić trebao krenuti prema “baroknom gradu” iz stručnog stožera su se javili s idejom da bi ipak možda ostavili Brodića u rosteru, no bilo je prekasno. I Brodić je 21. siječnja 2022. postao igrač Varaždina.

A tamo je – procvjetao. Odigrao je vrlo dobro proljeće, pomogao Varaždinu da se vrati u HNL, a time je i sam sebi ponudio novu šansu. Ovoga puta dobio je minute na terenu, vratio je to golovima i asistencijama, odnosno ukupnim dojmom koji mu je donio veliki iskorak. Posljednjeg dana jesenskog prijelaznog roka 2023. postao je igrač Dinama, a Varaždin je na igraču koji je iz Gorice došao kao prekobrojan zaradio pola milijuna eura.

I u Maksimiru je pokazao što zna i može, ulazio, igrao i zabijao, ali manje od godinu dana kasnije stigla je ponuda mađarskog Ujpesta, koju je Dinamo prihvatio i uprihodio milijun i pol eura.

– Meni je bilo rečeno da mogu ostati, ali da sportski direktor želi dovesti trećeg napadača, mlađeg, bez obzira ostao ja ili ne. Onda bismo bili četvorica. Logično je da bi se mene vjerojatno gurnulo na četvrtu opciju. Do tog razgovora nisam ni planirao otići, no tad se pojavila priča da je bolje da odem jer neću puno igrati budući da dolazi treći napadač – objasnio je Brodić.

U posljednje dvije sezone za Ujpest je upisao 54 nastupa, upisao 11 golova i 12 asistencija, a s navršenih 29 godina odlučio je vratiti se tamo gdje je već bio. Frizura je drukčija, govor tijela također, iza njega je puno golova, sjajnih utakmica i nakupljenog iskustva, a sve to trebalo bi garantirati da će i ova druga gorička era biti potpuno drukčija, puno uspješnija.

Igrač poput Frana Brodića za Goricu je u ovom trenutku ogromno pojačanje, kreacije prema naprijed kronično nedostaje, jednako kao i golova, a sve to trebao bi donijeti španer iz Kustošije. Šteta je što Brodić nije stigao i nešto ranije, budući da će sad sasvim sigurno trebati razdoblje prilagodbe i adekvatne fizičke pripreme, ali druga epizoda serijala “Brodić u Gorici” svakako je dobra vijest…

Objava Brodić u Gorici, druga epizoda: Frizura drukčija, neka drukčiji bude i ishod… pojavila se prvi puta na RVG.