Hrvatsku sportsku javnost ove je srijede šokirala vijest o odlasku legende. Napustio nas je Ivan Gudelj, čovjek koji je obilježio cijelu jednu generaciju, nogometaš kojeg je na putu prema svjetskim vrhovima zaustavila bolest, trener koji je odgajao mlade generacije hrvatskih nogometaša, osoba koja je mogla poslužiti i kao nadahnuće…

Ivan Gudelj spojio je u svoju priču sreću i nesreću, svjetlo i tamu, euforiju i beznađe. I pokazao da se iz svega toga, iz srušenih snova, može pronaći put prema naprijed, prema uspjehu i sreći. Nažalost, kraj je došao prebrzo, Ivan Gudelj otišao je prije nego je proslavio 66. rođendan, a iza njega će ostati biografija koju će mnogi opisati holivudskom.

Sve je počelo u Zmijavcima, u kamenu, među poljima duhana i na malim nogometnim igralištima Imotske krajine. Tamo je odrastao Ivan Gudelj, dječak koji je rano pokazao da u nogama ima nešto posebno. Nogomet je počeo igrati u Mračaju iz Runovića, gdje ga je trenirao Marinko Boban, otac kasnije velike nogometne zvijezde Zvonimira Bobana. Već kao tinejdžer stigao je u Split i Hajduk.

A onda je počela bajka.

Gudelj je postao jedan od najboljih nogometaša svoje generacije. Elegantni, snažni veznjak dobio je nadimak “Beckenbauer iz Zmijavaca”. Za Hajduk je odigrao čak 362 utakmice i zabio 93 pogotka. Bio je kapetan Hajduka i reprezentacije Jugoslavije, a na Svjetskom prvenstvu 1982. u Španjolskoj uvršten je u idealnu momčad prvenstva. Veliki europski klubovi bili su zainteresirani za njega, spominjao se i Real Madrid, i sve je izgledalo kao da ga čeka grandiozna karijera.

A onda, u samo nekoliko trenutaka, sve se promijenilo…

Na utakmici Hajduka i Crvene zvezde u rujnu 1986. Gudelj je osjetio da mu tijelo otkazuje. Noge su postale teške, snaga je nestala i morao je napustiti teren. Imao je samo 26 godina. Dijagnoza je bila hepatitis B. Ono što je trebalo biti samo jedna utakmica pokazalo se kao kraj njegove igračke karijere.

Slijedile su godine neizvjesnosti, liječenja i recidiva. Godine u kojima je gledao druge kako igraju nogomet, sport koji je njemu bio cijeli život. Godine u kojima nije izgubio samo nogomet, nego se morao boriti i protiv straha, samoće i stigme. Govorio je kako su ga neki ljudi izbjegavali, kako mu nisu htjeli pružiti ruku i kako je morao pronaći potpuno novi smisao života.

Ali nije znao ni želio odustati.

Više nije mogao biti nogometaš, pa je postao trener. Više nije mogao osvajati trofeje na travnjaku, pa ih je počeo osvajati u životu. Sa 35 godina upisao je Kineziološki fakultet u Zagrebu, a diplomirao sa 42. Svaki položeni ispit doživljavao je kao novu pobjedu. Kasnije je radio kao trener, instruktor i izbornik mlađih hrvatskih reprezentacija, prenoseći generacijama djece ono što mu je bolest oduzela – ljubav prema nogometu.

Svoju je priču pretočio i u knjigu “Hajdučka priča”, koju je napisao novinar Blaž Duplančić. U šest cjelina i gotovo 200 stranica ispričan je put od dječaka iz Zmijavaca, preko Hajduka i reprezentacije, sve do najteže utakmice njegova života – borbe s hepatitisom B.

Svoj život nikad nije gledao kao utakmicu koja je izgubljena. Govorio je da je do 26. godine igrao svoju nogometnu utakmicu, a da je nakon toga počela ona važnija, životna. Ivan Gudelj zato neće ostati zapamćen samo kao veliki nogometaš. Ostat će zapamćen kao dječak iz Zmijavaca koji je dotaknuo zvijezde i kao čovjek kojemu je bolest uzela ono što je najviše volio. Ali mu nije uspjela uzeti ono najvažnije – volju da se ponovno digne.

O svemu tome Ivan Gudelj je pričao i klincima u Velikoj Gorici. U sklopu promocije svoje biografske knjige 2019. godine bio je i u velikogoričkom srednjoškolskom centru, i naši mladi sugrađani mogli su čuti iz prve ruke kako je voditi teške životne bitke i u njima pobjeđivati.

Nažalost, prerano je preselio na onaj svijet, ali sjećanje na jednog posebnog nogometaša ostaje za vječnost…

Objava Preminuo veliki Ivan Gudelj: O svom putu pričao je i mladim Goričanima… pojavila se prvi puta na RVG.