Svrab nije uvijek bezazlen: kada nas koža upozorava da nešto nije u redu?

Svrab ili šuga (lat. Scabies) je zarazna bolest kože koju uzrokuje grinja Sarcoptes scabiei var. Hominis; mali, često oku nevidljiv člankonožac, veličine manje od pola milimetra, prilagođen parazitskom načinu življenja na koži čovjeka. Godišnje ova bolest se javlja kod otprilike 300 milijuna ljudi.

Latinska riječ scabere, od koje i potječe sam naziv bolesti, znači svrbjeti što je i glavni simptom ove bolesti. Gravidne ženke grinje ulaze u vanjski sloj epidermisa kože tzv. rožnati sloj gdje stvaraju kanaliće u koje liježu jajašca koja se u nekoliko idućih dana razviju u larve, a nakon toga nastaju odrasli oblici koji mogu živjeti 3-4 tjedna u koži domaćina.

Nepravodobnim liječenjem ženke nastavljaju s liježenjem jajašaca i cijeli ciklus se ponavlja. Svrab se može pojaviti kako kod djece, tako i u odrasloj te starijoj populaciji. Budući da se radi o kontaktnoj zaraznoj bolesti, njezin uzrok nije nehigijena već se bolest širi izravnim, dugotrajnim kontaktom kože na kožu s osobom koja je zaražena, a rjeđe i korištenjem odjevnih predmeta, posteljine i ručnika zaražene osobe. Rukovanjem ili zagrljajem neće se prenijeti. Škole, vrtići, starački domovi, bolnice, popravni domovi, vojarne, zatvori i drugi oblici velikih kolektiva često su žarišta ove bolesti.

Simptomi i dijagnostika svraba

Simptomi svraba su intenzivan svrbež kože koji se pogoršava noću i toplinom; pojava crvenog osipa sa tamnim sitnim točkicama ili mjehurićima na mjestu grebanja; vidljive sivkasto-crne linije na koži (sitni kanalići koje stvaraju gravidne ženke grinje) i to najčešće između prstiju šake, ručnom zglobu, podlakticama, laktovima, pazušnim jamama, donjoj strani trbuha, unutarnjoj strani bedara, dojkama oko bradavica, donjoj strani stražnjice. Lice kod odraslih osoba uglavnom nije zahvaćeno, a kod djece se mogu naći mjehurićaste lezije. Dijagnoza se postavlja na temelju navedenih simptoma kroz razgovor sa pacijentom i fizičkim pregledom cijele kože, a potvrditi se može pomoću dermatoskopa koji omogućuje uvećani pregled kože i otkrivanje ili kanalića ili grinje te mikroskopskom analizom strugotine kože gdje su vidljive grinje, jajašaca ili fekalni materijal larvi. Bitno je pregledati čitavu površinu tijela jer su kanalići vrlo maleni i nerijetko prikriveni tragovima grebanja ili upalom.

Liječenje i sprječavanje širenja zaraze

Svrab je potrebno liječiti. Primijetite li bilo koji od simptoma svraba, potrebno je obratiti se liječniku. Ukoliko je jedna osoba unutar obitelji zaražena, vrlo vjerojatno će se zaraza prenijeti i na sve ostale članove obitelji. To se odnosi i na seksualne partnere zaražene osobe. I u jednom i u drugom slučaju, svi se trebaju liječiti istovremeno. Kućni ljubimci ne zahtijevaju liječenje. Liječnik će propisati terapiju, tzv. skabicide, koji se mogu primjenjivat oralno ili lokalno.

Prva linija liječenja svraba upotreba je lokalnog preparata sa 5% permetrina. Najčešće ga je dovoljno nanijeti samo jednom, a po potrebi i preporuci liječnika cijeli se postupak može ponoviti i za tjedan dana. Dodatna terapijska opcija je i preparat sa 25% benzil-bezoata. Ponekada će vam liječnik u terapiju uključiti i antihistaminik i/ili kratkotrajno korištenje kortikoidnih pripravaka kako bi ublažio simptome zaraze. Svrbež može potrajati i nekoliko tjedana nakon tretmana, ali ako je i nakon dva do četiri tjedna i dalje prisutan, potrebno je ponovno obratiti se liječniku. Peroralni pripravak (ivermektin) namijenjen je težim oblicima svraba.

Uz primjenu adekvatne terapije, bitno je poduzeti i određene higijenske mjere. Svu odjeću, ručnike, posteljinu koji su bili u upotrebi zadnjih dana treba oprati u vrućoj vodi temperature minimalno 50°C i po mogućnosti nakon pranja opeglati te postupak pranja/peglanja ponoviti nakon tjedan dana. Ono što nije moguće oprati na višoj temperaturi, poželjno bi bilo ili odnijeti na kemijsko čišćenje ili zatvoriti u plastične vreće minimalno 72 sata, a idealno i 7 dana. Podove, tepihe i sav tapecirani namještaj treba usisati i vrećice iz usisavača odmah baciti. Izbjegavati međusobni izravan kontakt kože na kožu dok se tretman ne završi te obavijestiti osobe s kojima je takvog kontakta bilo u zadnja dva mjeseca budući da je nakon zaraze obično potrebno 2 do 8 tjedana da se pojave prvi simptomi i znakovi zaraze.

Svrab treba shvatiti ozbiljno jer bez liječenja, bolest se neće povući. Uz pravilnu dijagnozu i liječenje, ishod ove bolesti je odličan. U suprotnom, može doći i do komplikacija. Intenzivan svrbež izaziva potrebu za neprestanim grebanjem. Posljedično mogu nastati rane na koži koje se mogu naknadno inficirati zlatnim stafilokokom (Staphylococcus aureus) ili beta-hemolitičkim streptokokom (Streptococcus pyogenes).

Uz to nezanemariva je činjenica i da uporan svrbež i ostali simptomi svraba mogu biti uzrokom nesanice, stresa, izbjegavanja socijanih kontakata. Imate li bilo kakve pitanja ili vam je potreban dodatan savjet o načinu korištenja terapije, ljekarnici Ljekarni Zagrebačke županije rado će vam olakšati sve nedoumice.