Marina Drašković, sjetit će se mnogi koji su bilo kako vezani uz velikogorički sport, bila je sjajna judašica. Rezultatski, ali i na mnoge druge načine gledano, ludo uspješni Judo klub Pinky nikad nije imao uspješnijeg člana Marine, reprezentativke, višestruke prvakinje države…

Međutim, karijera nije potrajala, tako to nekako najčešće i ide u sportovima poput juda u Hrvatskoj, pa je Marina odlučila okrenuti novu stranicu. Tih prvih dana kolovoza 2012. godine osnovala je Judo klub za osobe s invaliditetom, nazvala ga “Fuji”, po planini u Japanu, i krenula okupljati djecu i mlade s cerebralnom paralizom, Downovim sindromom, intelektualnim teškoćama, motoričkim teškoćama, poremećajima iz autističnog spektra…

– Doznala sam za čovjeka koji radi aikido s djecom s cerebralnom paralizom koji je rekao kako misli da bi s njima netko mogao trenirati i džudo. Međutim, treneri su mu rekli da je to nemoguće. Nazvala sam ga, došla pogledati trening aikida i sljedeći tjedan odradila prvi trening džuda. U početku su mi svi govorili da nisam normalna, da se to ne može. Jer džudo se odvija na nogama, a ja treniram djecu koja ne hodaju. E, sad ćete vidjeti što se sve može! – prepričala je Marina početke ove priče koja istovremeno inspirira, nadahnjuje, motivira…

Deset godina poslije, 3. kolovoza 2022. godine, “Fuji” slavi okrugli rođendan u punom sjaju. S pedeset redovnih polaznika, s još toliko njih na čekanju, jer prebačeni su svi kapaciteti… I naravno da je ovaj rođendan poseban, da pogled unatrag ispunjava glavnu aktericu Marinu. Inače, da se ne zaboravi, dobitnicu nagrade Ponos Hrvatske iz 2017. godine.

– Deset godina službenog Fuji početka, deset! s velikom dozom ponosa počela je svoju retrospektivu Marina na Facebooku.

– Krenuli smo tiho i polako, ali s velikom sigurnošću da smo započeli s jednom velikom i prekrasnom pričom. Počeci kao počeci, sumnjičavi pogledi, lijepi i manje lijepi komentari, ali i velika podrška naših najbližih, doveli su do toga da nitko od nas ne posumnja u krajnji ishod našeg novog životnog puta. Iako, najveću potvrdu, od prvog dana, daju nam naši judaši. Svatko od njih je na početku svojeg života dobio karte koje nije birao, a te karte najviše su utjecale na njih i njihove obitelji. Kakvi su naši judaši? Neposredni, iskreni, prepuni ljubavi, neobično zanimljivi, zahvalni, zabavni, veseli… Sve su ono što tražimo u ljudima, sve su ono što nas tjera da im stvorimo okruženje koje zaslužuju, prepuno podrške i potpunog prihvaćanja. Kakvi su Fuji roditelji? To je vojska ratnika koji su spremni za najteže izazove i upravo oni su nam pružili najveći vjetar u leđa, jer su vjerovali u nas – istaknula je Marina, uz pogled prema naprijed.

– Gdje ćemo biti za deset godina? Prije svega, nadamo se u svojoj dvorani, s još više članova, jer u ovom trenutku imamo preko 50 njih na listi čekanja. Ideja, planova i projekata imamo za nekoliko života. Ono u što smo sigurni jest da ćemo i idućih deset godina davati svoj maksimum konzistentno i uporno. Hvala od srca svima koji su nam do sada pomogli na bilo koji način; svojim angažmanom, savjetima, financijskom pomoći… Nećemo poimence jer vas je zaista puno. Pomažući nama pomažete onima koji zaslužuju najbolji mogući tretman u životu, našim članovima.

I što drugo tu dodati nego – sretan vam rođendan, Fujijevci!

The post Deset godina sporta i ljubavi: ‘Fuji je dokaz da je, ako dovoljno želiš, sve moguće…’ appeared first on cityportal.hr.