Početak je, realno, neobičan. Vladimir Krstić (50) preuzeo je košarkaše Gorice još krajem srpnja, no svoje nove igrače na prvom treningu vidio je tek mjesec i pol dana poslije!

Krstić je, naime, bio dio stožera izbornika Damira Mulaomerovića, ljeto je proveo vodeći brigu o tome kako Bogdanovića, Šarića, Hezonju i društvo što bolje pripremiti za izazove na Eurobasketu. U priči koja nije imala happy end. Opet.

– Prvi cilj bio je proći skupinu, u tome smo i uspjeli, a kad smo za protivnika dobili Finsku, vjerovali smo da možemo to proći. Nažalost, Finci su se sjajno adaptirali na nas, Markkanen je odigrao utakmicu života i nismo uspjeli… Šteta, jer imali smo zaista dobru atmosferu, ali nedostajala nam je ta jedna ‘velika’ pobjeda. Nismo je dočekali ni protiv Italije ni protiv Grčke, a bez toga nema ni one dodatne doze zajedništva, samopouzdanja… – analizira taj dio priče Krstić.

– Cijelo to vrijeme, dok sam bio s reprezentacijom, bio sam na vezi s pomoćnikom Braslavom Turićem, koji je vodio pripreme. Vidjeli smo se u Opatiji, razgovarali smo o mojim principima rada, svakodnevno smo se čuli, slao sam i treninge e-mailom, i WhatsUpom… I sve je odradio jako dobro, kvalitetno, najbolje što se moglo u ovoj situaciji – pojašnja Krstić.

Pamte ga mnogi iz igračkih dana, iz bogate i dugotrajne karijere. Prošao je u i Njemačku, i Poljsku, i Francusku, i Italiju, i Španjolsku, i Grčku, i Litvu, i Ukrajinu, i sva tri domaća velikana – Cibonu, Split i Zadar – da bi karijeru okončao u poznim igračkim godinama, uz epizodu u umirućem Zagrebu i, s navršenih 39, u rastućoj Cedeviti. Dakle, prošao je sve…

Trenerska karijera krenula je doma, u Osijeku, u tamošnjim Vrijednosnicama, na čijoj klupi je bio pet godina, da bi preko Dubrave i Alkara došao do Gorice.

I čudnog početka, s odgodom od punih mjesec i pol dana.

– Imao sam opciju ostanka u Alkaru, ali kad je stigao poziv iz Gorice, nisam puno dvojio. Posljednjih je godina, pod vodstvom Josipa Sesara, ovaj klub izrastao u ozbiljnu snagu hrvatske košarke, među četiri momčadi u državi, a naravno da je dodatna prednost to što ćemo igrati ABA 2 ligu, ali i to što mi obitelj živi u Zagrebu, što opet možemo biti skupa… – objašnjava motive dolaska Krstić.

U svlačionici Gorice zatekao je svlačionicu u kojoj promjene nisu bile posebno brojne, jer otišla su samo trojica igrača, ali problem je u tome što su sva trojica imala iznimno važne uloge. Bez Borne Kapuste, Mate Kalajžića i Marka Bakovića ova će momčad imati sasvim drukčije konture. Uostalom, nova će biti i ideja igre, jer novi je trener na klupi. Sa svojim vizijama, svojim željama.

– U mojoj ideji igre najvažnije je da obrana bude konstantna, jer obrana u košarci dobija utakmice. Ako tu stvari dobro funkcioniraju, stižu i laki poeni, možeš nešto i žrtvovati u napadu… S druge strane, ako obrana nije kakva treba biti, često ne ide kako treba ni na drugom kraju terena, u šutu… – kazao je Krstić, pa se okrenuo rosteru koji će mu ove sezone biti na raspolaganju.

– Bekovska linija nam je dobra, kvalitetna, pogotovo nakon dolaska Tonija Jelenkovića, dok na visokim pozicijama imamo problema, pogotovo s obzirom na ozljedu Dina Cinca. Vidjet ćemo još ovih dana kako će se snaći Senegalac Samba, koji je na probi, možda i pročešljati tržište u danima pred nama… Vratili smo iz Njemačke Karla Mikšića, koji bi trebao pokriti odlazak Kapuste, dok bi Kalajžićevo mjesto trebao popuniti Vito Porobić. Nisu isti tip igrača, ali s Porobićem smo dobili jednog talentiranog igrača s velikom energijom. Odlazak Bakovića, eto, zasad nismo uspjeli pokriti – nabraja Krstić.

Budući da Goričane čeka ogroman broj utakmica u sezoni u kojoj će se putovati na “balone” ABA 2 lige, pojačanje pod koševima djeluje kao neminovnosti. I za vjerovati je kako ovo nije definitivan roster za sezonu, pa je u tom smislu nezahvalno pričati o ciljevima.

– Da, teško je o tome govoriti u trenutku dok se još slažemo, i mi i svi ostali. Kažu da svakome na početku treba dati sto dana mira, a tako nekako i ja to vidim. Bit će nam potrebno malo vremena, dok igrači ne pohvataju sve moje zamisli, u tom će procesu možda biti i nekih posrtaja, ali vjerujem da ćemo u najvažnijem dijelu sezone biti dobri. Za koliko će to biti dovoljno, treće, četvrto, peto ili šesto mjesto, kažem, teško je prognozirati. Mi ćemo svaku utakmicu pokušati dobiti, to jedino znam – zaključio je Krstić.

OVI KLINCI NISU ‘NABRIJANI’ KAO MI NEKAD…

Vladimira Krstića kao igrača najčešće se pamti iz dana u Ciboni, ali i reprezentaciji. Playmakerski “pit bull”, agresivan, solidan šuter… Igrač kakvih danas baš i nema.
– Današnje generacije, rekao bih, nisu tako “nabrijane” kao neke ranije, uključujući i moju. Neću reći da su danas igrači “mekši”, ali činjenica je da je u moje vrijeme konkurencija bila kudikamo jača, da si morao uložiti puno više da bi došao do neke razine. Uostalom, i naša košarka je tad imala puno bolji status, i klupska i reprezentativna, a jača konkurencija iz svakog igrača izvlači puno više – uspoređuje dva vremena Krstić.

The post Krstićev početak s odgodom: ‘Došao sam zbog reputacije koju Gorica ima, ali i zbog obitelji’ appeared first on cityportal.hr.