Točno 21 sati i 30 minuta nakon što je originalno trebala, počela je utakmica između Gorice i Slaven Belupa. Ponovno uz maglu, ali u podnošljivim količinama, na radni dan, u 14 sati, s “promiješanih” prvih 11, Gorica je tako s malom odgodom krenula po tri boda koja su bila toliko značajna, važna, imala nevjerojatnu težinu. Jer, za izvući se iz ove situacije ovakve utakmice, i ne samo ovakve, treba dobivati.

Kako bi razdrmao stvari u momčadi, kako bi izazvao nekakvu reakciju, ali i pronašao dobitnu kombinaciju, trener Igor Angelovski na klupi je ostavio Aleksandra Jovičića i Denija Jurića, a kako nije bilo ni ozlijeđenog Tonija Fruka, Gorica je odlučila napasti Slaven Belupo s Nikolom Vujnovićem u vrhu napada, sa stoperskim dvojcem Steenvoorden – Krizmanić, ali i sa 17-godišnjim Lukom Kapulicom na lijevom krilu. Ovo posljednje pokazalo se itekako uspjelim eksperimentom, ne bi bilo iznenađenje da mladog Kapulicu nastavimo gledati u ozbiljnoj ulozi…

Međutim, unatoč svim idejama i pokušajima da se Gorica pokrene, krenulo je – katastrofalno. Na otvaranju su gosti lakoćom stvorili dvije opasne situacije, da bi treću, ne toliko opasnu, pretvorili u vodstvo. Igrala se deveta minuta kad je Talys nabacio iz kornera, a Matko Zirdum “preskočio” Steenvoordena i glavom pogodio za šokantnih 0-1. I nakon toga je slijedilo nekoliko opasnih naleta Slavena, Gorica je bila potpuno izvan ritma, no to se promijenilo u 20. minuti.

Baš na Kapulici tad je prekršaj za drugi žuti karton napravio Mateo Kocijan, pa je Gorica dobila priliku čupati se iz minusa 70 minuta s igračem više. I odmah je zadominirala, preuzela kontrolu nad loptom, a gosti su se povukli u klasični bunker. Pokušavali su Goričani udarcima iz daljine, Kapulica je čak četiri puta dobro pucao, pokušavali su i Pršir, i Steenvoorden, ali do prave, izrađene šanse nikako se nije moglo doći.

I tako sve do sučeve nadoknade od dvije minute, koja je već prošla u trenucima kad je Raspopović nabacio s desne strane, Keita loptu glavom spustio pred gol, a tu se najbolje snašao Nikola Vujnović i donio Gorici poravnanje.

Već na poluvremenu Angelovski je napravio dvije promjene, želio biti još ofenzivniji, malo potom uveo i trojicu klasičnih napadača, Vujnoviću se se pridružili Deni Jurić ili Caio Cruz, ali nije se puno toga mijenjalo. Loptu je i dalje držala Goricu, koja je na kraju imala posjed od 76 posto (?!), no gostujući blok i dalje je bio neprobojan. Jedina izrađena šansa bila je ona Vujnovićeva iz 49. minute, u kojoj je dobro reagirao Ivan Čović, bivši golman Gorice, a sve ostalo svodilo se na pokušaje.

Nažalost, na neuspješne pokušaje, jer gostujući autobus u šesnaestercu bio je čvrst, koncentriran, a goričke kombinacije nedovoljno brze i točne. I uzalud sva dominacija, svi pokušaji iz daljine, uzalud i čista šansa za Cruza, u kojoj je promašio loptu, jer golova više nije bilo. U nekoliko navrata pokušali su izaći i zaprijetiti gosti, no zapravo se čekao samo trenutak kad će Gorica ugurati i drugu loptu u mrežu. Što se, eto, do kraja nije dogodilo.

Uz tih 76 posto posjeda, Gorica je imala i 25 udaraca na protivnički gol, devet u okvir gola, deset kornera… I uzela samo jedan bod. U ovoj situaciji mršavi i nedovoljni bod, pa je zapravo puno točnije reći da je Gorica u ovoj utakmici izgubila dva boda puno prije nego osvojila jedan. Igor Angelovski tako i nakon devet utakmica i dalje čeka prvu pobjedu u prvenstvu, Gorica čeka trenutak kad će se pokrenuti, pojuriti prema naprijed, ali čekanje je prolongirano u oba slučaja.

Nadamo se samo do ovog petka, kad Gorica gostuje u Puli kod Istre 1961… Kako bi se reklo nešto južnije – vrijeme je!

The post Igrač više, bod više i – dva manje… appeared first on cityportal.hr.