Cijeli je niz dobrih, pozitivnih detalja koji se vežu uz velikogorički sport. Imamo tri prvoligaša u najpopularnijim muškim sportovima, imamo cijeli niz više ili manje uspješnih klubova na nešto nižim razinama, djeca se u ovome gradu mogu baviti doslovno čime god požele, sve se više mogućnosti otvara i za rekreativce… Ukratko, sport u ovom gradu sve je bliži jednoj potpuno zaokruženoj slici, onome kako bi to i trebalo izgledati u sredini ove veličine, ovih mogućnosti.

Međutim, ima tu i cijeli niz detalja koji se mogu/moraju popravljati, unaprijeđivati. Između ostaloga, premalo je dvorana, uvijek je premalo i novca, koliko god ga ima, ali u tom negativnom dijelu priče posebno strši jedan detalj – potpora Velikogoričana svojim sportašima.

Točnije, nedostatak potpore. I, prije svega, emocija prema našim klubovima i sportašima. Koji uporno nisu dovoljno bitni, koji uporno (gotovo) nikoga u ovom gradu ne zanimaju.

I može si to čovjek pokušati objasniti, možemo se pozivati na demografsku strukturu, na stanovništvo koje se velikim dijelom doseljavalo iz cijele Hrvatske u desetljećima iza nas, koje nije ovdje odraslo, koje ne osjeća ovaj grad do kraja svojim. Pa se to, eto, prelijeva i na ovaj segment.

Preblizu nam je i Zagreb, veze su presnažne u svakom smislu s metropolom, pa tako i s klubovima koji su do prije nepuna tri desetljeća u svakom smislu bili “naši”. Pa se, u sklopu svega toga, može shvatiti da nije šokantno kad cijeli stadion u Velikoj Gorici zviždi igraču Gorice (?!), koji izlazi iz igre u sudaru s Dinamom. Može se i takvim argumentima objasniti zašto se malo tko u ovom gradu uzrujava zbog situacije u kojoj se Gorica našla ove sezone.

Donekle se može i razumijeti zašto svega par desetaka ljudi dođe pogledati košarkaše Gorice u polufinalu prvenstva (?!) protiv Cibone. Ili, recimo, zašto rukometaše prati par desetaka ljudi čak i u ogledima s klubovima kao što su PPD Zagreb ili Nexe. Iako se, realno, više od toga teško može ponuditi.

U svemu tome treba razumijeti da je potrebno vrijeme da se stvori emocija, da naši klubovi doista postanu Naši Klubovi. I da to vrijeme još nije došlo.

Međutim, neke je stvari ipak puno teže razumijeti. Kao, primjerice, ono što se dogodilo ove srijede.

Dakle, jutro je u gradu, početak je dana u kojem će se ponovno igrati prvoligaški sport u našem gradu. Košarkaši Gorice dočekivali su KK Dinamo Zagreb u sklopu Lige za ostanak, u ključnoj fazi jedne traumatične i neočekivano teške, zahtjevne sezone. U kojoj im, naravno, treba svaka pomoć, pa tako i ona s tribina. Na koju, zaključili smo već teško mogu računati u posebno značajnom obliku.

I tog je jutra, u takvoj sezoni, uoči tako važne utakmice, na Facebook stranici koja nosi gordi lokalpatriotski naziv “Goričani VG”, objavljeno nešto što je zaista jako, jako teško shvatiti.

“Srijeda, 18 sati. NAŠ KK Dinamo Zagreb u gradu! Podrži! Vidimo se!”

E, to je već nova razina podrške sportu u ovome gradu. Podrške koja ide – nekome drugome. Koja ide protiv našega, goričkoga kluba. Poruka je to koja se šalje, valjda, Velikogoričanima. I poziv da dođu navijati za gostujući sastav, za klub koji će naš klub pogurati prema i dalje mogućem ispadanju iz lige.

I kako god okreneš, koliko si god pokušaš objasniti, na kraju preostaje jedino svrstati sve ovo u rubriku “vjerovali ili ne”.

Ne zato što je netko odabrao navijati za nekoga drugoga. Svatko, naravno, ima pravo donositi svoje odluke, imati svoje izbore, sklonosti i preferencije. Pogotovo u gradu poput ovog, u kojem nije neobično da ljudi navijaju za Dinamo, čijih je grafita pun grad (dok onih posvećenih goričkom sportu, usput rečeno, praktički uopće nema), za Hajduk, čak i za Rijeku, Osijek… Sve je to, ponavljamo, normalno. I prihvatljivo.

Osim u trenucima kad stvar ode korak dalje. I kad se dogodi, eto, da imaš grupu koja se ne zove, recimo, “BBB VG”, nego baš ovako kako se zove. Goričani VG. Zna se odavno da se iza toga kriju gorički navijači zagrebačkog Dinama, pa je već postalo normalno, relativno lako objašnjivo, da uoči gostovanja Dinama u našem gradu dio Velikogoričana prošeće od svoga kvarta do našeg stadiona i smjesti se na gostujuću tribinu, navija za nogometni klub iz susjednoga grada.

Međutim, poruka koja je u ovom slučaju odaslana definitivno je korak dalje.

Za one koji ne znaju, KK Dinamo Zagreb donedavno se zvao KK Rudeš. I egzistirao u nižim ligama. Sve dok se netko nije dosjetio promijeniti ime u ovo aktualno, s čime je došla i financijska injekcija, a time i plasman u najviši rang, u kojem Gorica živi već godinama. I nije trebalo dugo da navijači nogometnog Dinama prihvate ovu priču toliko snažno i strastveno da zdušno navijaju za KK Dinamo u ogledu sa Cibonom, koja je godinama i desetljećima bila “njihova”. Sad više nije, sad je njihov KK Rud… Pardon, KK Dinamo.

I to njihov u tolikoj mjeri da se dogodi čak i ovo što se dogodilo. Da “Goričani VG” pozivaju ljude da dođu navijači za klub iz Rudeša protiv Gorice na utakmici u Velikoj Gorici. Iako bi vjerojatno bilo pametnije i logičnije, kao i često u životu, prešutjeti. I barem, ako ništa drugo, kad si već za nekoga drugog, ne pozivati da se bude protiv kluba iz svoga grada.

I opet valja ponoviti, svatko ima pravo navijati za koga želi, slati poruke kakve želi, pozivati na što želi. Ali da je bizarno, bizarno je. Da zvuči kao teški oksimoron, zvuči. Da spada u rubriku “vjerovali ili ne”, spada.

Usput rečeno, Dinamo Zagreb u tijesnom je završnici pobijedio Goricu 84-83. Na zadovoljstvo manjeg dijela Velikogoričana, možda čak i samo onog dijela koji pripada u ovu lokalpatriotski nazvanu grupu, možda čak i samo onog pojedinca koji se bavi održavanjem te stranice.

Većinu ostalih Velikogoričana, da stvar bude možda još i gora, za ovu utakmicu uopće nije bilo briga. Kao, uostalom, i za većinu ostalih utakmica naših klubova.

Tužno je to iz perspektive nas nekolicine u ovom gradu kojima je zaista stalno do goričkog sporta, koji se vesele uspjesima i tuguju zbog neuspjeha naših klubova i sportaša, ali realnost je upravo takva…

Ova objava Iz rubrike “vjerovali ili ne”: Zovu se “Goričani VG”, a pozivaju da se navija – protiv Gorice?! se prvi puta pojavila na cityportal.hr.