Petak je, taman je otkucalo podne, sunce sija, proljeće se ukazuje u najboljem izdanju, a na terasi omiljenog im goričkog kafića sjede jedan Karlovčanin, jedan Senjanin i jedan novinar. S rukometom na meniju, je samo nešto više od 24 sata preostala su do utakmice u kojoj će pasti odluka.

Karlovčanin je Juro Čakarić, 22-godišnjak, već treću sezonu igrač HRK Gorice. Senjanin je Tin Tomljanović, igrač PPD Zagreba koji je ove sezone na posudbi u Gorici, a osim njih dvojice baš i nema previše glavnih junaka ove naše priče.

– Na lijevom krilu imamo Roka Malina i mene, na desnom Maksa Jurića, na lijevom vanjskom je Tin, srednji Goričanec, desno Dujić i na pivotu Cikatić. I to je to – prezentira Čakarić brojčano stanje uoči gostovanja kod Poreča u subotu (19.30 sati).

Utakmica je to u kojoj će se izravno odlučivati tko će završiti sezonu na četvrtome mjestu, posljednjem koje donosi iskorak u europska natjecanja. Gorica je trenutačno četvrta, Poreč peti s dva boda manje. Gorici je dobar i poraz do dva razlike, ali morat će ići na pobjedu, svim problemima unatoč.

– Osim Svržnjaka, ozlijeđeni su Šalić, od prije tjedan dana i Franković, prije toga i Solariček, možda uspije malo pomoći Barišić… Uz nas sedam nabrojanih, tu budu i tri-četiri klinca, da popune klupu, ali dobro, tako je bilo i u Dubravi, pa smo dobili utakmicu – ne traži alibije Čakarić, koji potpisuje točno 90 ovosezonskih ligaških golova.

Zabio ih je nešto i u Europi, u dvostrukih okršajima sa Česima, pa onda i Slovacima, u utakmicama za kakve se isplati boriti.

– Nema pritiska ni sa koje strane, jer klupski cilj smo ispunili plasmanom u Ligu za prvaka, ali bilo bi lijepo još jedanput izboriti Europu. Prije svega zbog nas samih, kad smo već prošli sve ovo što jesmo, kad smo toliko dali od sebe, da se nagradimo za kraj… Važno je pokazati se na toj, nekoj drugoj vrsti scene. Mnogi nikad ne dobiju takvu priliku, a nekima će to možda biti prva i posljednja šansa za takav iskorak – logično rezonira Juro, a nadovezuje se prijatelj i suigrač Tin.

– Evo, meni se to prvi put dogodilo ove sezone, nadam se ne i posljednji – kaže sa smiješkom, pa nastavlja:

– Prvi put igram i Ligu za prvaka, a pogotovo Europu, tako da svakako mislim da se imamo za što boriti. Važno je skupljati da nova iskustva, poseban je osjećaj igrati europske utakmice, jer upoznaješ i različite stilove trenera, drukčija je i komunikacija… Ima svoju čar apsolutno.

Prošlog ljeta Tomljanović je potpisao za PPD Zagreb nakon pet sezona u riječkom Zametu, pa otišao na kaljenje u Goricu, kroz koje je puno toga mogao naučiti, vidjeti, osjetiti.

– Bilo je uspona i padova. Slabije smo krenuli u sezonu u smislu igre, iako su nas rezultati pratili, da bi se kasnije sve posložilo taman prije nego je došlo do odlaska Gala, teške ozljede Svržnjaka, jedinog ljevaka u vanjskoj liniji, kasnije je otišao i Ceković… Bilo je tu svega, puno problema, ali nekako smo sve to izdržali i došli do ove prilike, nadomak cilju – govori Tomljanović.

A ipak, cilj je još toliko daleko. Točno 60 minuta teške borbe daleko.

– Ma uvijek je u Poreču teško. Znamo što nas čeka, čvrsta obrana domaćina, dobri vanjski igrači, pivot koji puno zabija, puna dvorana, glasni navijači “Šajeta Boys”… I njima je ovo utakmica odluke, silno žele u Europu i sigurno će biti nabrijani, svjesni smo toga – ističe Tin, a nadovezuje se Juro.

– Pobijedili smo ih doma 25-23, u jednoj knap utakmici, ali dolje će biti jako, jako teško. Dobra su momčad, već nekoliko godina zajedno, uigrani su, s nekoliko iskusnih igrača. I s više opcija od nas, s puno većom širinom u ovom trenutku. Međutim, imamo i mi svoje adute, napravit ćemo sve da uspijemo.

A u tu će misiju Juro, Tin i ostatak malobrojnog društva krenuti s Andrijom Nikolićem na čelu. Trenerom koji se udomaćio u našem gradu i klubu, čovjekom čije su zasluge za još jednu – bez obzira na ishod u Poreču – uspješnu sezonu velikogoričkog rukometa.

– Andrija je prije svega jako dobar čovjek. Lako je s njim raditi, nema tu podizanja tonova, deranja, opušten je… Zna rukomet, zna nas posložiti, pa tako i u ovoj situaciji, kad nas je toliko malo, iz nas izvlači maksimum. Ali kažem, prvenstveno je kao čovjek prva liga – hvali trenera Tin, a Juro će bez razmišljanja i sa smiješkom odbaciti ponudu da kaže i nešto loše o treneru.

– Ja bih čak rekao da je on najbolji trener u Premijer ligi! Čak i kad ga se uspoređuje s trenerima Zagreba i Nexea, jedini njegov problem je to što dosad nije dobio priliku na višoj razini. Ali neka, to je barem za nas dobro, jer to je trener koji ne izvlači iz nas maksimum, nego i malo više od toga. Puno radi na odnosima unutar momčadi, stvara atmosferu i moje je mišljenje da je 50 posto zasluga za naše rezultate njegovih – kaže Čakarić.

I on je u Velikoj Gorici već odavno kao doma, pune tri godine su iza njega, a ni Tomljanoviću nije trebalo previše vremena da se prilagodi na gorički ritam života.

– Ma super je! Život u Velikoj Gorici je baš ugodan, nema gradske strke i galame kao u Zagrebu, a što se kluba i trenera tiče, sve je top. Moja igra mogla je biti i bolja, ali ipak sam došao u novi klub, kod novog trenera, u novi sustav, preselio i na novu poziciju… Sljedeće sezone sigurno ću biti bolji ako ostanem, a osobno ne bih imao baš ništa protiv takvog raspleta – zaključio je Tin.

Kave su polako ispijene do kraja, trebalo se polako početi i okretati posljednjem treningu uoči Poreča. Pa onda u subotu i sjesti u autobus za Poreč, odigrati tih posljednjih 60 minuta i, duboko vjerujemo, putem kući proslaviti ostvarenje cilja.

Malo ih je, al’ ih ima…

Ova objava ‘Ima nas jedva za postavu, čeka nas luda atmosfera, ali kad smo već došli do ovdje…’ se prvi puta pojavila na cityportal.hr.