Dvije različite verzije Gorice pojavile su se ove subote na stadionu Aldo Drosina u Puli. U prvom poluvremenu u bijelim dresovima predstavila se blijeda, neuvjerljiva, neodlučna momčad, koja je za sve te “epitete” kažnjena golom primljenim iz penala u 33. minuti.

– Tamo negdje u 35. minuti razmišljao sam da odmah promijenim petoricu igrača, ali znao sam da bi mi opet rekli da nisam normalan pa sam se malo smirio do poluvremena – opisao je trener Gorice Željko Sopić tih prvih 45 minuta.

U nastavku, nakon što je promijenio “samo” trojicu, uveo Ndockyta, Suka i Vujnovića umjesto Mitrovića, Fućka i Majstorovića, vidjeli smo potpuno drukčiju momčad. Hrabru, odlučnu, agresivnu, ali i bez onog malog komadića sreće potrebnog da se stvari vrate na početak. Kao da su se negdje zamjerili lopti, Goričani su odigrali poluvrijeme koje je neodoljivo nalikovalo na drugu polovicu posljednjega gostovanja, onoga kod Lokomotive.

S tom razlikom da je ovoga puta u samoj završnici, u posljednjim sekundama, lopta umjesto u rašljama završila na gredi. Lovro Majkić u ovom je slučaju odglumio Lokomotivina golmana Nikolu Čavlinu, branio je čuda, a Goričani su se uglavnom hvatali za glavu. Suk iz čistih šansi nije uspio zabiti dvaput, možda i triput, a promašivali ili zapinjali na Majkiću su i Raspopović, i Vujnović, i Tomečak, i Matavž… Zaključno s Juricom Prširom, koji je u 12. minuti sudačke nadoknade, nakon dosuđenog penala, pa onda VAR provjerom pretvorenog u indirekt, naciljao prečku.

– Više manje sve prilike koja je Istra stvorila dolazile su iz naših kardinalnih, katastrofalnih pogrešaka, a mi nismo uspjeli zabiti ni iz 20 udaraca. Majkić je bio sjajan, nesavladiv, iako smo imali prilike i iz blizine, iz čistih situacija… Pokušavali smo sve, bacali se na glavu, tražili način kako zabiti, ali nije išlo. Ne mogu ništa zamjeriti svojim igračima, na prvom benzinskoj ću ih počastiti pićem zbog načina na koji su igrali, ali Istra je na kraju zabila taj jedan gol, a mi nismo nijedan. I zato moram zaključiti da su zasluženo pobijedili – rekao je Sopić.

Prekinut je tako sjajan gorički niz neporaženosti, koji je trajao posljednjih sedam utakmica, na bodovnom saldu našega kluba ništa se nije promijenilo, a usput se i još jednom potvrdilo da Gorica neusporedivo bolje izgleda kad – gubi. Ovo očito nije momčad koja zna kalkulirati, mirno kontrolirati zbivanja na terenu, puno to opasnije izgleda kad se više nema što izgubiti, kad se ide na sve ili ništa. Ovoga puta, nažalost, ispalo je ništa…

– Idemo raditi jako, pripremati se za sljedeću utakmicu i tražiti novu šansu da uzmemo bodove. Dobro ćemo se pripremiti i, uvjeren sam sto posto, ostati u ligi na kraju – zaključio je Sopić.

Šteta zbog propuštenog, šteta zbog svih tih silnih promašaja, a sad se prvo pogledi okreću prema Maksimiru, gdje sutra gostuje Šibenik. Pa onda i prema sljedećem vikendu, kad u grad dolazi Varaždin, posljednja momčad prije Istre koja je uspjela pobijediti Goricu. Istovremeno, Šibenik će doma dočekati Osijek, a nakon toga Gorici preostaje gostovanje na Maksimiru, a Šibeniku na Poljudu.

Ova objava VIDEO Dva lica Gorice u porazu u Puli: Prvi dio loš, drugi dobar, ali i nesretan… se prvi puta pojavila na cityportal.hr.