Kao da je sjeo na nekakav podivljali “rollercoaster” nogometa i života. Tako se nekako, u jednoj rečenici opisano, u ovim trenucima mora osjećati nogometaš Gorice Merveil Ndockyt… Možda i najbolji igrač Gorice ove sjajne sezone, nezamjenjivi prvotimac u svakom nacrtu trenera Dinka Jeličića, iza sebe ima emotivno i nogometno nevjerojatno intenzivnu godinu, s posljednjom nadopunom koja kaže da za njega nogometa ove sezone više – neće biti!

“Ustanovljeno je da se radi o kompletnoj avulziji zajedničke tetive aduktora te će Merveil Ndockyt zbog toga s terena izbivati dva do tri mjeseca.”

Objava iz kluba stigla je tek nakon što su otklonjene i posljednje dvojbe, ali i nastavila niz koji uključuje i uspone i padove, i suze i smijeh…

Merveil Ndockyt ovu je godinu počeo kao jedan od ljudi na koje je Željko Sopić ozbiljno računao u onom luđačkom i nezaboravnom spašavanju žive glave tijekom “goričkog proljeća”. Čekao se na njegov prvi gol jako dugo, i kroz Osijek i kroz Goricu, da bi se dogodilo onda kad je bilo najpotrebnije. U Šibeniku, u spektakularnoj pobjedi 4-0, u ključnoj utakmici u lovu na čudo. Pa onda još dvaput do kraja, za još poneki argument tvrdnji da se Doki – pronašao. U klubu, na terenu, u svlačionici…

Blistao je i na početku ove sezone, cvjetalo je cvijeće na nogometnom putu 25-godišnjeg Kongoanca iz metropole Brazevillea, da bi idiličnu jesen prekinula vijest iz domovine. Ndockytu je preminula sestra, za koju je bio jako vezan, naravno da ga je silno pogodilo… Samo koji dan poslije, u utakmici protiv Slaven Belupa, Doki je sestri u čast odigrao meč života. Dominirao je terenom, zabio dva gola, a nakon prvog podigao dres i pokazao majicu sa sestrinim likom. Suigrači su posebno emotivno proslavili taj pogodak, bila je to jedna od slika koja će obilježiti nogometnu jesen iza nas.

Pratili su, naravno, i u njegovu Kongu sve što radi u dresu Gorice, pa je uoči ovog reprezentativnog okupljanja stigao i poziv za reprezentaciju! Dugo ga nije bilo u nacionalnoj momčadi, bio je i u nekoj vrsti sukoba s bivšim izbornikom, pa je morao dočekati promjenu na klupi, dolazak Isaaca N’Gate, da bi poziv konačno opet stigao. I zato je Doki iz Velike Gorice prema kući poletio sretan, zadovoljan, s osmijehom od uha do uha.

A onda, novi zaokret. Odradio je naporan let s nekoliko presjedanja, mijenjao avione i zračne luke, konačno se priključio suigračima uoči utakmica kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, ali već na prvom treningu pojavio se problem. I odmah je bilo jasno da je problem ozbiljan. Hitno se vratio u Veliku Goricu, povratak u reprezentaciju je otpao, a pregledi su pokazali da se radi o ozljedi teže prirode. I da će Gorica morati dovršiti jesen, a vjerojatno i započeti proljeće, bez svoga možda i najboljeg igrača.

Bit će to prilika i za neke igrače iz drugoga plana, možda za Luku Kapulicu, možda Martina Šrolera, možda nekog trećeg… Međutim, nema sumnje da je Gorica izgubila puno. Značajnog igrača u mnogim aspektima igre, u oba smjera, s velikim značajem za ovu momčad. Kako će to izgledati bez njega, vidjet ćemo već u nedjelju (17.10 sati), kad na Gradski stadion stiže Rudeš.

Ova objava Ndockyt u “rollercoasteru”: Velika nesreća ponekad se lijepi na veliku sreću… se prvi puta pojavila na cityportal.hr.