Dugo se čekala ova utakmica, čekala i iščekivala, jer bilo je to otvaranje novog poglavlja, bio je to prvi povratak Željka Sopića u grad… A na kraju, sve skupa pretvorilo se u jednu vrstu nogometnog kaosa, iz kojeg je Gorica izašla s ozbiljnom štetom. Na samom travnjaku, jer posljedice ove nespretne borbe sa snijegom tek će se osjetiti, ali i u samoj momčadi, koja će neko vrijeme morati biti bez kapetana, koja jutro poslije mora biti i pomalo demoralizirana, utučena…

Prvi čin drame odvijao se u satima i minutama uoči početka utakmice, koja je zbog svega toga kasnila cijelih osam minuta, pregovori i dogovori su trajali i u uredima i na samom terenu, a najglasniji i najjasniji bio je – Željko Sopić.

– Ovdje se ne može igrati nogomet! – uporno je ponavljao Sopa, no na kraju je odlučeno da se može igrati.

I doista, kako su i poslije govorili sami igrači, moglo se igrati. Pokazao je to već na otvaranju dvojac Jurić – Mitrović, autori ranog vodstva, pokazali su to i Matavž i Vujnović u 25. minuti, kad je to vodstvo podebljano, ali tu su negdje dobre stvari i stale… Sopić je, u svome stilu, već nakon pola sata iz igre izvukao Pašalića i Ivanovića, promijenio pristup, a onda je u pomoć priskočila i, najsažetije rečeno, VAR soba.

Suci Strukan i Radić, koji su sjedili pred ekranima, krenuli su davati svoj doprinos počevši od situacije u kojoj skaču Maloča i Obregon, sudac Mateo Erceg pokazuje na slobodan udarac, namješta se živi zid, namješta se i izvođač Toni Fruk, koji je taman i zamahnuo, u namjeri da opali taj slobodnjak, ali evo opet Ercega. Pokazuje rukama da je VAR soba javila da je faul bio – u šesnaestercu! Pokazuje na bijelu točku, igrači u čudu, i jedni i drugi, kreće objašnjavanje, kompletan cirkus…

Bez gledanja snimke, bez imalo dvojbi, odlučio je mladi sudac iz Benkovca “uvući” ovaj prekršaj u kazneni prostor i dosuditi penal, a to, u najmanju ruku, nije morao učiniti. Odnosno, nitko mu riječi ne bi rekao da je odluka ostala onakva kakva jest. Ovako, u suradnjima s kolegama iz VAR sobe, kreirao je situaciju o kojoj će se pričati. Ne u dovoljnoj mjeri, jer to je “samo” Gorica, pa buke neće biti toliko, ali baš u tom smislu je legitimno postaviti pitanje:

Što bi se dogodilo da je takav penal dosuđen, primjerice, protiv Hajduka?

Odgovor, vjerojatno, znate i sami…

I taj je gol, ta odluka, pogurala Rijeku u ovoj utakmici. Rijeku koja je i u nastavak ušla silovito, pa opet dobila penal o kojem se može puno pričati, razmijenjivati mišljenja, kao što se opet može doći do zaključka da se radi o penalu koji se nije morao svirati. Osim ako ga baš ne želiš svirati… Mrzljak u skoku, u duelu, s rukom “zakačenom” za protivničkog igrača, na koju lopta pada iznad lakta, potpuno nekontrolirano. I opet igra ide dalje, opet sve to traje, opet je presuda ista: koliko god “tanak” bio, to je i drugi put penal!

Da stvar bude još gora, nakon novog šoka sjajni Banić to uspije obraniti, ali naravno da se lopta odbije baš tamo gdje ne treba, pred Pjacu, koji potpuno vraća Rijeku u utakmicu.

Na sve to nadovezuje se i razlika u širini kadra, činjenica da Dinko Jeličić praktički nema koga uvesti, a Sopić izmjenama mijenja ritam i opcije na terenu, na sve to dolazi i Mitrovićev promašaj iz 64. minute, jednako kao i neke Banićeve spektakularne obrane, da bi se priča rasplela onako kako se, valjda, morala rasplesti. Iscrpljeni Goričani zaspali su na trenutak, dobili naivan gol iz kornera i ostali bez svega na ulasku u 90. minutu…

I kao da to nije bilo dovoljno, ali i kao posljedica svega što se događalo, kolopleta emocija koji na terenu udara posebno jako, slijedila je još i ta “makljaža” na kraju. Riječanin Goda nasrnuo je na Svena Blummela, frajerski i kapetanski dojurio je Filip Mrzljak, ali onda i otišao korak predaleko. Suci su vidjeli udaranje, crveni karton došao je kao logična posljedica, a sad ostaje još samo pričekati odluku o broju utakmica koje će Mrzli propustiti.

U nedjelju protiv Lokomotive, na terenu koji će biti u najmanju ruku težak, Mrzljaka sasvim sigurno neće biti, a bez kapetana će Gorica vrlo vjerojatno biti i u najmanje još dvije sljedeće utakmice. Iako se u kadar vraća Marko Soldo, s obzirom širinu kojom raspolaže trener Jeličić, svaki izostanak je ozbiljan minus, pogotovo izostanak ovako važnog igrača, ali vremena za plakanje nema previše.

Nakon “lokosa” u nedjelju, Gorica ide u goste Dinamu, pa opet čeka Rijeku 11. veljače, zatim ide u Osijek, čeka Slaven i opet gostuje u Maksimiru… Gorica, pokazala je to i ove srijede, može parirati svima.

A opet, protiv nekih stvari se ne može.

Ova objava KOMENTAR Bez bodova, bez kapetana, a sve zbog dva penala s upitnicima se prvi puta pojavila na cityportal.hr.