Baš kao u filmskom uprizorenju u kojem se Bill Murray i Andie MacDowell svakog dana iznova upoznaju, a sneni svizac uporno dolazi provjeriti vidi li svoju sjenu, nogometna gorička priča pretvara se u beskrajan dan. Svakog tjedna u ovoj se, nimalo filskoj priči, traže način i rješenja, svakog vikenda dolazi nova prilika, a ne pomiče se praktički – ništa.

Gorica je, dakle, upisala i šesti poraz u nizu. Ovoga puta u Osijeku, na ušminkanoj i impresivnoj Opus Areni, u sudaru s još jednim protivnikom koji je našao na kome će liječiti svoje rane. Baš kao i Dinamo nedavno, evo i Osijek se iščupao iz krize baš u ogledu s Goricom, kojoj je utrpao tri komada, mirno uzeo tri boda i nakupio sasvim dovoljno samopouzdanja da krene dalje.

A Gorica i dalje tapka u mjestu. I ni na koji način ne podsjeća na momčad kakva je sve donedavno bila. Iako, i to “donedavno” polako prestaje imati doslovno značenje, jer nižu se dani, tjedni, sad već i mjeseci, a pobjede ni na vidiku. Dapače, čak i kad zavapiš da bi ti jedan bod bio puna šaka brade, na kraju tuguješ zbog još jednog poraza. Šestoga u nizu, a to se nije dogodilo još od otvaranja nogometne 2022. godine, kad je poraze nizala momčad predvođena Krunom Rendulićem, koji je nakon šestog u nizu pokupio svoje stvari i završio goričku epizodu.

Dinko Jeličić, prilično je izvjesno, neće doživjeti takvu sudbinu. Na ruku mu nisu išle okolnosti, na ruku mu nije išao ni raspored na otvaranju drugog dijela sezone, ali da će ovo morati biti bolje – morat će! I to već idućeg vikenda protiv Slaven Belupa, protivnika “po mjeri”, koliko god takva konstrukcija bila na klimavim nogama u trenucima kad je svako sljedeći protivnik najteži mogući. Kao što je, uostalom, bio i Osijek.

Gorica je na Opus Arenu stigla bez četvorice ozlijeđenih i suspendiranih, a kad je zbog viroze otpao i Jurica Pršir, postalo je jasno da ćemo na osječkom travnjaku gledati nešto drukčiju Goricu. Bila je to mlađa momčad, jer od početka su krenuli 20-godišnjaci Rukavina i Soldo te godinu mladi Ilečić i Kapulica, ali zapravo je to bila Gorica vrlo slična onoj iz prethodnih utakmica. Solidna u početku, dekoncentrirana u trenucima kad se utakmica lomi i gotovo nekonkurentna u završnoj fazi susreta…

Imao je dobru priliku Soldo na otvaranju, imao je lijepu šansu i Mitrović, kojeg je sjajno zaustavio Malenica, pa je na odmoru Gorica držala nulu. Međutim, nije potrajalo. Već na otvaranju nastavka stigao je još jedan naivno primljeni gol. Ovoga puta ne iz auta, čak ne ni iz nespretno skrivljenog penala, nego iz – glavometa. Nekoliko igrača Osijeka igralo je glavom, dodavali su se po goričkom kaznenom prostoru sve dok nije naletio Mierez i zakucao to u mrežu.

Taman je Dinko Jeličić pripremio trostruku promjenu u 63. minuti, taman su dolje uz centar igrališta cupkali Matavž, Lazarov i virozom izmučeni Pršir, kad je Petar Pušić dočekao priliku ljevicom i zakucao loptu pod prečku Banićeva gola. Efektno, lijepo i pogubno za goričke ambicije.

Taman je Jeličić išao ispucati i svoju posljednju promjenu, poslao Blummela kod četvrtog suca, kad je Ladislav Almasi, slovački napadač visok gotovo dva metra, i treći put zatresao goričku mrežu i svojim prvijencem u dresu Osijeka riješio pitanje pobjednika. Mogao je konačan rezultat biti još i lošiji po Goricu da su Osječani iskoristili još neku od svojih prilika do kraja utakmice, pa je na kraju ovih 0-3 ispalo i solidan ishod za ovo loše goričko poslijepodne.

I opet će se, kao i svakoga tjedna, prvo vidati rane, onda raditi analize, pa onda i planovi za sljedeći izazov, uz nadu da će jednom konačno pasti i posljednja klapa na snimanje filma “Beskrajan dan – Gorica Edition”…

Ova objava “Beskrajan dan” koji traje: Gorica u Osijeku blijeda, neuvjerljiva i poražena… se prvi puta pojavila na cityportal.hr.