Bilo je to u veljači 2020. godine, neposredno nakon što je Sergej Jakirović napustio klupu Gorice, kad je HNK Gorica dobila veliko pojačanje. Ne toliko zvučno, ali zaista veliko… S Jakirom je, naime, iz kluba otišao i kondicijski trener Marin Ivančić, njegov vjerni suradnik do današnjih dana, pa je trebalo pronaći novog stručnjaka za kondicijsku pripremu. Tadašnji sportski direktor Mindaugas Nikoličius i novi trener Valdas Dambrauskas obavili su nekoliko razgovora s potencijalnim kandidatima, koji su rezultirali identičnim razmišljanjem:

– Krešo Šoš! Samo on i nitko drugi.

I Krešo Šoš je došao u Goricu. Poklopilo se to s pojavom one užasne pandemije, s pauzom od nogometa, ali i normalnog života, ali bilo je to i vrijeme koje su i Dambrauskas i Šoš iskoristili da se uhodaju u goričku stvarnost, da se upoznaju i međusobno i s igračima, pa da započnu jednu prekrasnu zajedničku eru. Funkcionirali su besprijekorno, toliko dobro da je nekoliko mjeseci kasnije sam Šoš izrekao sljedeće:

– Po radu, po standardu koji je postavljen, po razmišljanjima i načinu na koji se pripremamo za treninge, ovo je jedna jako ozbiljna razina. Ako mene pitate, vjerujem da ovaj stožer može raditi na bilo kojem nivou!

A radio je, što se tiče Gorice, na iznimno visokom nivou. Najvišem kojeg je Gorica uspjela doseći svih ovih prvoligaških godina. U trenutku kad je Valdas prihvatio ponudu bugarskog Ludogoreca, Gorica je bila treća momčad u državi, Gorica je odlazila na Poljud u statusu favorita i to opravdavala, Gorica je u najmanju ruku bila vrlo ozbiljan kandidat za Europu.

Krešo Šoš, koji je u svom CV-ju imao rad u omladinskoj školi i prvoj momčadi Dinama, ali i poljske Legije iz Varšave, donio je u svom dijelu posla novu razinu ozbiljnosti, profesionalnosti i stručnosti, čega je Valdas Dambrauskas bio itekako svjestan. Baš ga je zato svim silama pokušavao nagovoriti da krene s njim prema Bugarskoj, u nove izazove, ali Krešo je odlučio ostati vjeran Gorici. Udomaćio se ovdje, osjećao se jako dobro, pa je zahvalio Valdasu na ponudi i nastavio raditi u goričkom stožeru.

Godine su prolazile, a “doktor kondicijske pripreme”, a ujedno i sjajan tip, čovjek kojeg bi svatko poželio u svome društvu, radio je sa svakim sljedećim trenerom. Prvo sa Sinišom Oreščaninom, zatim i sa Krunom Rendulićem, pa onda i sa Samirom Toplakom, Igorom Angelovskim, Željkom Sopićem, Dinkom Jeličićem i, na kraju, s Rajkom Vidovićem.

I svaki od njih doživljavao je Krešu Šoša na svoj način. Neki su mu vjerovali više, davali mu maksimalan prostor za rad u svom segmentu, a neki su više vjerovali sebi. I bili uvjereni da sami znaju više od čovjeka koji je dokazan u svom poslu i na puno višim razinama od one na kojoj je bio posljednje četiri i nešto godine. Tko je od ovih nabrojanih pripadao u koju kategoriju? Pogledajte njihove rezultate, pa ćete dobiti i najveći dio odgovora na to pitanje…

– Radio sam godinama s prvom momčadi Dinama, bio sam i u Legiji, pratio puno klubova vani, i mogu reći da tu ima svega. Ima trenera koji su organizirani, koji imaju viziju i znaju što žele, koji to znaju prezentirati igračima… Dugoročno, takvi treneri sigurno naprave progres u karijerama. Međutim, i na visokom nivou ima trenera koji se “provuku” na nekim drugim temeljima, na osnovu nekog CV-ja, priče ili preporuke dođu do razine na koju ne pripadaju – govorio je Krešo u svojim goričkim počecima, a nešto slično može se primijeniti i na sve ove njegove goričke godine.

Na vrijeme koje je – isteklo. S posljednjom utakmicom prošle sezone istekao je ugovor Kreše Šoša s Goricom, ugovor koji neće biti produžen, pa će svatko krenuti svojim putem. Gorica će u smislu kondicijskog rada ostati u rukama Dina Bušljete, koji je došao “u paketu” s trenerom Vidovićem, te Matije Špičića, koji je u posljednjem razdoblju imao priliku učiti od Šoša. Riječ je o kvalitetnim mladim kondicijskim trenerima, dečkima koji su pokazali da mogu i znaju raditi ovaj dio posla, no unatoč tome imamo zašto žaliti zbog ovakvog raspleta, zbog Šošova odlaska iz Gorice.

U profesionalnom sportu to tako ide, dođe vrijeme za rastanke, iz ovih ili onih razloga, ali apsolutno je nedvojbeno da je Krešo Šoš iza sebe ostavio puno toga. I da su njegove zasluge za sve dobre trenutke i sve uspjehe Gorice u posljednjem razdoblju itekako značajne. Nedostajat će u okruženju HNK Gorice i kao stručnjak, i kao čovjek, i kao prijatelj, no na kraju ove priče možemo mu samo poželjeti puno sreće i uspjeha u nastavku njegova sportskog i životnog puta…

Ova objava Tihi odlazak dobrog čovjeka Kreše Šoša: Rastanak nakon četiri godine i osam trenera se prvi puta pojavila na cityportal.hr.