Tužno, tragično i potresno zvučala je vijest koja je stigla iz Metkovića. Prije nego što je proslavio svoj 40. rođendan, iznenada je preminuo Ivan Gabrić Jambo. Od srčanog zastoja šokantno je otišao sin ćaće Stipe, čiji je i nadimak naslijedio, suprug i otac troje dječice, ali i bivši košarkaš nekolicine klubove, među kojima je i naša KK Gorica…

Bilo je to u sezoni 2005-06, Gorica je igrala treći rang natjecanja, nakon što je sezonu ranije ispala iz druge lige, a momčad je preuzeo mladi trener Dominik Živanović, danas jedan od ključnih ljudi u klupskom vodstvu. U sastavu je imao Igora Ciglara, mlade snage Vucića, Lukača, Nogića i ostale, ali i 205 centimetara visokog centra iz Metkovića.

– Ne sjećam se točno kako je Ivan došao k nama, ali pamtim ga isključivo po dobrim stvarima – s knedlom u grlu govori Živanović.

– Te sezone bio nam je možda i jedan od najboljih igrača. U svakom slučaju član prve petorke, jedan od nositelja igre… I bio je stvarno super, super dečko. U to je vrijeme studirao ekonomiju, a svejedno je uvijek bio tu, prvi na treningu. Radišan dečko, pravi timski igrač, vrhunski čovjek. Jako pristojan dečko, kulturan, iznimno dobro odgojen…

Slične će epitete, kad se prisjeća te sezone i Ivana Gabrića, ponuditi i tadašnji prvi klupski operativac Darko Ćopić.

– Iskreno, ni ja se ne mogu točno sjetiti kako je i kojim putem došao k nama, ali lako je moguće da je u tome sudjelovao tadašnji predsjednik Ivan Šuker. Ostao je tu samo jednu sezonu, a sve što pamtim su lijepe stvari. Bio je stvarno super dečko, totalna pozitiva, dobričina, fin i pristojan… I bio je vrlo solidan košarkaš – pamti Ćopić, koji nije mogao preskočiti i jedan sočan detalj.

– Sjećam se da je uvijek od kuće donosio mandarine. Na treningu bi se pojavio s hrpom kašeta i dijelio svima u klubu kad god bi se vraćao iz Metkovića. Ako je ičega u to vrijeme bilo u klubu, bilo je mandarina – kaže Ćopa sa smiješkom pomiješanim s tugom.

A trener Živa još će dugo pamtiti posljednji susret s Ivanom.

– Sreli smo se u Zagrebu prije nekih sedam-osam mjeseci, rekao mi je da radi u zagrebačkom Vodovodu, a budući da je nešto i surađujem s njegovom tvrtkom, dogovorili smo se da ćemo svakako popiti kavu. Ali evo, nismo je popili… Strašno.

Koliko možemo doznati, Ivan je iz Zagreba otišao u rodni Metković na svadbu, tamo mu je pozlilo, dojurila su kola Hitne pomoći, ali spasa mu više nije bilo. Iako je bio aktivan sportaš, jer sudjelovao je u rekreativnim košarkaškim ligama, družio se sa sportašima, živio obiteljski život…

Ivanov posljednji ispraćaj bit će u srijedu u 18 sati u Metkoviću.

Ova objava Tuga u košarkaškoj Gorici: ‘Dogovorili smo se da ćemo popiti kavu. Ali evo, nismo…’ se prvi puta pojavila na cityportal.hr.