Dvanaest. Dugih i mučnih 12 utakmica trajao je tragični gostujući niz nogometaša Gorice. Još tamo početkom travnja prošle godine Goričani su uzeli bod kod Lokomotive, pa nakon toga nanizali gotovo nevjerojatnih 12 poraza na gostovanjima. Postali su pritom i prva momčad otkad je “lige 10” koja je izgubila sve gostujuće utakmice u jednoj polusezoni…

I to smo sad istaknuli posljednji put, jer taj je niz – završio! Nije 0-0 u Puli možda razlog za veliko slavlje, ali barem je Gorica došla do tog famoznog prvoga gostujućega boda, skinula i taj dio bremena s leđa, a usput i pokazala da se razvija kao momčad. Ovoga puta u prvom redu u defenzivnom smislu, jer napadački to nije izgledalo nimalo impresivno, ali u najavi proljeća se i govorilo o potrebi za pragmatičnošću, koja se ovdje ukazala u punom obliku.

Trener Mario Carević mnoge je iznenadio sastavom i formacijom s kojom je krenuo na Istru, a cilj je bio iznenaditi i protivnika. Ispred Banića su tako ovoga puta bila četvorica, i to u iznenađujućem sastavu. Uz Mikanovića i Krizmanića startali su, naime, Maloča i Leš, koji je zaigrao na lijevom boku, dok su stoperski dvojac bili Maloča i Krizmanić. Ozlijeđeni Bralić nije ni putovao u Pulu, a iz početne postave ispali su i Steenvoorden i Sikošek.

Poziciju “šestice”, u iščekivanju Prširova povratka, opet je zauzeo Gurlica, uz njega i Halilović, nešto ofenzivnije Elezi, a Ndockyt i Fiolić operirali su iza leđa jedinoga napadača Ante Ercega. No bilo je tako samo u prvih pola sata, sve dok zbog ozljede nije morao izaći Elezi, a njegovo mjesto popunio je Čuić.

Do njegova ulaska već je Ndockyt stigao loše primiti vrhunsko dugo dodavanje Mikanovića i upropastiti čistu priliku, a Puležani su ozbiljno prijetili preko Heistera. Za Goricu je do kraja poluvremena pokušao i Mikanović iz daljine, dok je puno opasnije bilo na drugoj strani, u finišu prvog dijela, kad je Banić uspio odbiti udarac Rozića glavom.

U nastavak su oba trenera krenula bez promjena, a samo otvaranje drugog dijela pripalo je Gorici. Čuić je poželio zabiti škaricama u 51. minuti, otišlo je pokraj gola, malo potom pucao je i Halilović, odbilo se od bloka malo iznad prečke… A onda je kontrolu nad utakmicom preuzeo domaćin. Nakon sat vremena igre Rozić gađa prečku, istog igrača dvije minute potom blokom je zaustavio Maloča, a još dvije minute kasnije opet Rozić. Već je i proslavio gol, lizalo je stativu i iz nekih kuteva se doista činilo da je lopta završila u mreži.

Svoju daleko najbolju priliku Gorica je kreirala u 78. minuti, kad je Halilović izvrsno proigrao Ndockyta. Kongoanac je išao sam na Majkića, pokušao ga prevariti udarcem vanjskom stranom kopačke, ali golman Istre to je uspio zaustaviti.

Uveo je Carević u nastavku i Pajazitija i Čaića, za posljednjih 20-ak minuta i Vrzića umjesto ozlijeđenog Ercega, ali ta šansa Ndockyta bila je i sve što je Gorica do kraja napadački ponudila. Više su do gola u samoj završnici željeli doći domaćini, koji su i prijetili preko Gague, odnosno Lisice, dok su Goričani u prvom redu čekali kraj. I prekid te crne serije, kako god se to dogodilo…

Na kraju se, eto, i dogodilo, uz statistiku koja kaže da je Istra pucala devet, a Gorica četiri puta, dok je omjer udaraca u okvir bio 3-1 u korist domaćina. Na strani Istre bio je i posjed, veći od 60 posto, a sve to će jasno reći kako je ovaj bod dobar ulov za našu momčad. S obzirom na prikazano, na sve okolnosti, očekivati više od toga bilo bi previše.

Gorica je tako u proljeće krenula s dva boda iz dvije utakmice, bez pobjede, ali i bez poraza, a sljedeće kolo donijet će novi velik izazov. U Veliku Goricu stiže Osijek, tjedan poslije ide se u Maksimir, a onda dolazi Šibenik…

Ova objava Bod po bod: Gorica nulom u Puli prekinula crni niz i – pobjegla s dna! se prvi puta pojavila na cityportal.hr.