Rukometna euforija polako i sigurno se stišala, samo desetak dana nakon osvajanja srebrne medalje hrvatske reprezentacije na SP-u utihnula je većina rukometnih priča, pa je preostalo skupiti još posljednje dojmove, ali i izbrojiti benefite ovog velikog uspjeha. Ostat će tako HRS-u dobra zarada od više puta ispunjene zagrebačke Arene, ostat će navijačima lijepe uspomene s nekolicine utakmice, ali i s dočeka na Trgu, a igrači će na račun svojih igara možda doći i do unosnih transfera…

Međutim, ostat će u svemu tome još nešto. Ono što je najlakše opisati ovim videom:

Da, siječanjska rukometna euforija dovela je do toga da se rukomet igra i na dječjim igralištima, što će jasno ukazati na ono što se i moglo očekivati – povećani interes djece za rukometom. Nešto slično događalo se nakon svake velike rukometne medalje, cijele generacije stvorene su zbog onoga što su nekoć radili Saračević, Ćavar, Smajlagić i ekipa, nakon njih Balić, Metličić, Džomba i njihova generacija, pa u novije vrijeme Duvnjak i prijatelji…

U tome su uspjeli i Ivan Martinović, Dominik Kuzmanović, Zvonimir Srna, Filip Glavaš i aktualna, Dagurova generacija. Osjeti se to u cijeloj Hrvatskoj, ali naravno da smo se mi orijentirali na naš grad. I na naše klubove. Svi su odreda tih rukometnih dana bili zatrpani pozivima roditelja, počevši od ŽRK Udarnika, koji je i prenio ovu video objavu iznad.

– Da, osjeti se na interesu da se dogodilo nešto veliko na Svjetskom prvenstvu – kaže Martina Vugrinović, tajnica i trenerica u mlađim kategorijama Udarnika.

– U ovim posljednjim tjednima dobili smo 20-ak novih djevojčica, što je značajan pomak u odnosu na “obične” godine. Najviše novih cura dolazi nam u rujnu i u siječnju, tako je oduvijek, ali ovo je svakako veća brojka nego što smo naviknuli. Ukupno smo sad već na brojci od oko 115 djevojčica u našoj školi rukometa, što čak i nadilazi naše trenutačne kapacitete – dodala je Martina.

Sličnu priču ponavlja i tajnik našeg muškog rukometnoga kluba Hrvoje Pekera. Dječaci su na pojavu novih rukometnih superheroja reagirali još bolje nego djevojčice, a samim time su i brojke novih mladih rukometaša još veće.

– Interesa je bilo jako puno, ukupno nam se priključilo 30-ak dječaka. I inače imamo jako puno djece, više od stotinu, a sad smo baš zatrpani. U nekim kategorijama morali smo formirati po dvije momčad, tako da igramo i prvu i drugu državnu ligu, budući da smo željeli da sva ta djeca igraju, da se razvijaju kroz utakmice – govori Pekera.

Naravno, to nije sve od velikogoričkog rukometa, jer tu su još dva kluba. U RK Zagorici rade s djecom u obje kategorije, i muškoj i ženskoj, a kapaciteti su također popunjeni do krajnjih granica.

– Pridružilo nam se desetak novih članova tijekom ovih zadnjih tjedana. Interesa je bilo i više, ali jednostavno nemamo prostora za primanje nove djece. Ukupno imamo više od stotinu rukometašica i rukometaša u svim kategorijama, ali u svakom slučaju je dobra vijest da djeca žele igrati rukomet – kaže Domagoj Sučić, alfa i omega RK Zagorice.

Novih članica imali su i u ŽRK Gorici, čije se seniorke natječu u trećem razredu hrvatskoga rukometa, pomaci se vide u doslovno svim našim klubovima. Poučeni pričama nekih aktualnih rukometaša s ozbiljnih razina, postoje ozbiljne šanse da jednoga dana u ozbiljne rukometaše izraste i neki od ovih klinaca, koje su u rukomet dovukli Martinovićevi golovi, Glavaševi brkovi ili Kuzmanovićeve proslave obrana…

Ova objava Tragom rukometnog srebra: Euforija i u Gorici, klinci žele biti Srna, Glavaš ili Kuzma… se prvi puta pojavila na cityportal.hr.