U trenutku kad je glavni sudac svojim zviždukom označio kraj utakmice protiv Lokomotive, ali i cijele ove goričke nogometne sezone, kroz glavu je prolazila samo jedna misao: hvala Bogu da je gotovo…

Gorica je ostvarila svoj “sveti cilj”, Gorica je preživjela kritičnu sedmu sezonu u društvu najboljih klubova u državi, na taj način izborila nastavak kontinuiteta i u osmoj, što je definitivno maksimalno pozitivan dio ove priče, ali kad se odvrti film cijele sezone, teško se oteti generalnom dojmu da je sve skupa iz perspektive navijača Gorice bilo prije svega – iscrpljujuće. Borba iz kola u kolo, padovi znatno češći nego usponi, malo prostora za uživanje i tek poneka doza zadovoljstva… Ukratko, neka je konačno završilo!

Možda cijeli dojam i ne bi bio baš takav da je Gorica na malo bolji način završila ovu sezonu, da se nisu dogodila ova dva teška i uvjerljiva poraza, da u posljednja dva kola Gorica nije ostala na nuli, a da protivnici pritom nisu utrpali čak sedam komada. Slaven Belupo prije tjedan dana četiri, ove subote Lokomotiva tri… Međutim, dogodilo se upravo to, rasplelo se upravo tako, pa je na kraju činjenica da je sve gotovo zapravo jedina pozitivna.

Govorio je trener Mario Carević uoči te posljednje dvije utakmice da nikako ne želi kompromitirati sve učinjeno, pokvariti dojam, no ne ide u životu uvijek sve po planu. Gorica je kompromitirala učinjeno, pokvarila je dojam, a pritom su i neki igrači koji su manje igrali tijekom sezone pokazali zašto su manje igrali tijekom sezone… Dobro, nije u tom ogledu s Lokomotivom bilo ni sreće, ali tih posljednjih 90 minuta zapravo je uokvirena slika u koju je stala cijela sezona.

Krenula je Gorica sa Žigerom na vratima, ispred njega posložili su se Majstorović, Steenvoorden, Leš i Sikošek, ispred njih Halilović, Elezi i Pajaziti, a prema naprijed su pokušavali prijetiti Ndockyt, Jojić i Gashi. Kombinirana momčad, posložena tako da “krenu samo oni koji su glavom i dalje ovdje”, ali ispalo je da ovakav sastav na ovakav način ne može igrati ozbiljan prvoligaški nogomet. Pitanje je tu pristupa, ali i kvalitete, možda djelomično i sreće, a sve to u zbroju daje tih 0-3, kojima fali samo onaj dodatak “bb”. Bez borbe.

Dobro, bilo je tu borbe, željeli su Goričani, ali baš nije išlo. Prvi gol za Lokomotivu u 29. minuti postigao je Denis Kolinger nakon kornera, a drugi put lopta je u Žigerovoj mreži završila je u 61. minuti, nakon solo akcije Silvija Goričana. Imala je Gorica i prije toga, a pogotovo nakon toga svoje prilike, neke od njih bile su i jako dobre, stopostotne, ali u nogometu nagrade u vidu realizacije stižu kad ih zaslužiš. Goričani ih ovoga puta, priznat će to poslije i trener Carević, nisu zaslužili.

I onda, nakon što iz tri-četiri jako dobre situacije ne uspiješ zabiti i vratiti se u utakmicu, dođe 89. minuta… Fran Karačić u tom trenutku ubaci loptu u kazneni prostor, u kojem nema niti jednog jedinog njegovog suigača, ali ista ta lopta preuzme neobičnu putanju i potpuno slučajno završi u rašljama Žigerova gola. Za kraj sezone, za kraj kritične sedme, kao dodatni argument za tvrdnju iz uvoda. Hvala Bogu da je gotovo…

Ova objava Neka je konačno gotovo… se prvi puta pojavila na cityportal.hr.