Dva mjeseca nakon što je redove HNK Gorice napustio Krešimir Krizmanić, igrač koji je simbolizirao sve ono što Gorica kao klub želi biti, na sceni su se pojavila – nova lica. Krizma je nakon sedam godina u prvoj momčadi, nakon ukupno 13 godina u dresu svoga kluba, odlučio otići za drugim izazovima, što je na kraju donijelo angažman u grčkoj OFI Kreti, a nasljednika je najmanje duplo više!

Zvonimir Josić i Stjepan Kučiš, ispričali smo već njihovu priču, domaći su dečki. Prijatelji od najranijeg djetinjstva, suigrači praktički cijeli život, u svim uzrastima HNK Gorice, u koju su stigli kao petogodišnji dječaci, jedan dva dana prije drugoga… Zajedno su i debitirali za seniore u utakmici protiv Varaždina, a tjedan dana poslije zajedno su nastupili i protiv Hajduka na Poljudu. U utakmici koja je donijela potvrdu onoga što smo već odavno znali: to je to!

Igrači koji su odrasli u omladinskog pogonu u seniorskoj momčad, ako je moguće i domaći dečki, a oba ta kriterija Josić i Kučiš ispunjavaju, ono je što se traži, ono što Velikogoričani žele od svoga kluba. U prvih sedam prvoligaških godina bilo je malo prostora za takvo što, Krešo Krizmanić bio je jedan od rijetkih takvih, zajedno s Matijom Dvornekovićem, ali od starta je bilo jasno kako su stabilizacija prve momčad i razvoj omladinske škole dva usporedna procesa.

Kažu da su za izgraditi ozbiljnog prvoligaškog igrača potrebna dva olimpijska ciklusa kvalitetnog rada kroz omladinsku školu, a to znači – osam godina. Ovo je osma prvoligaška godina HNK Gorice, prva bez Krizme, ali njegovi mladi nasljednici Joske i Štef pokazatelj su kako upravo započinje nova era. I dolazi vrijeme da u seniorskom nogometu vidimo sve dobro što se radilo u posljednjim godinama. Kučiš i Josić su prvi u tom nizu, u redu čekaju i Lovro Dukić i Fran Stunja, još od ranije prvotimac je Luka Vrzić, a u konkurenciji za momčad je i Fran Kasumović.

Svatko od njih imat će svoj put, svatko od njih morat će dokazati da ima kvalitetu potrebnu za igranje HNL-a, ali važno je da se nudi prilika. Danas za sve ove momke, sutra za momke iz “zlatne generacije”, koja je bila pionirski prvak Hrvatske, na koju se nadovezuje i sjajni mladi vratar Lovro Lojen, ali i još nekolicina igrača. Prilika, odnosno minute na terenu za ove danas izravna su poruka onima koji će doći sutra, a to je također važan detalj. Gorica dosad nije bila klub koji se “hrani” iz omladinskog pogona, nadamo se da će sad to postati.

Bude li doista tako, sve češće ćemo viđati scene poput one koja je zabilježena na Poljudu. Scene koja je istovremeno i simbolična i vrlo konkretna… Naime, na gostujućoj tribini splitskog stadiona bilo je ukupno 15 navijača Gorice. Njih točno trećina otpadaju na obitelj Zvonimira Josića, veselo i prigodno odjeveno društvo koje se okupilo na sudaru s Hajdukom. U prijevodu, matematički gledano, ulaskom jednog domaćeg mladog igrača u kadar seniora Gorica je dobila za trećinu više navijača nego što bi ih imala bez njega…

Simbolično je to zbog brojki o kojima govorimo, jer na ovako malom uzorku realno i nije problem biti trećina, ali zapravo puno govori. I objašnjava koliko je za klub dobro držati se postulata o kojima je ovdje riječ. Na domaćim utakmicama još će više rodbine, prijatelja i poznanika doći pogledati Zvonu, isto vrijedi i za Štefa, možda sutra i za Frana ili nekog četvrtog. I automatski je tu prisutna druga vrsta emocije, drukčija razina privrženosti klubu, jer dolje na terenu je netko tvoj, bio on sin, brat, unuk, nećak, prijatelj ili poznanik.

Nažalost, kad je Gorica u pitanju, brojke na tribinama najčešće nisu impresivne ni na domaćim utakmicama, pa bi se i u tom slučaju dogodio korak prema naprijed. Važan korak naprijed, onaj kojeg tako lijepo opisuje fotografija s Poljuda. Bobi, Dado, Danica i ekipa mogli bi dobiti sve brojnije društvo…

Ova objava U jednoj fotografiji objašnjeno je zašto je dobro da igraju domaći dečki se prvi puta pojavila na cityportal.hr.