Važnost ogleda Gorice i Vukovara bila je ogromna i za jedne i za druge, bila je to utakmica koja je mogla puno toga promijeniti u trenutačnom poretku na ljestvici SuperSport HNL-a, a na kraju je ispalo da smo gledali nogometnu varijantu šahovske partije. I da golova vidjeli nismo. Točnije, vidjeli smo jedan, poprilično regularan, ali za suca Kolarića nedovoljno regularan da bi bio priznat…

Nakon cirkusa kojeg je proizveo njegov kolega Zdenko Lovrić u prošlom kolu, Gorica je u sudar s Vukovarom morala bez kapetana Jurice Pršira, ali ne i bez trenera Marija Carevića, koji je mnoge iznenadio pojavivši se na klupi tjedan dana nakon isključenja u Maksimiru. Nije u javnost stigla informacija da je Carević samo novčano kažnjen za taj crveni karton, što je u neku ruku i priznanje pogreške sudac Lovrića, ali manje je to važno od činjenice da je trener bio tu, na svome mjestu.

U utakmicu je ušao s Matijašem na golu, Pršira je u sredini terena zamijenio Ognjen Bakić, a prvi put u dresu Gorice utakmicu je počeo Bruno Bogojević, posljednje pristiglo pojačanje. U vrhu napada i dalje vrijedni Čuić, na bokovima sjajni dvojac Trontelj – Čabraja, u ulozi režisera Iker Pozo, pa još i Kavelj, Fiolić, Filipović, Perić…

U takvom izdanju Gorica je od početka balansirala između traženja stabilnosti otraga i načina kako napasti Vukovar prema naprijed. I nije to išlo loše, jer Gorica je već u ranoj fazi imala i stativu, koju je naciljao Fiolić, a mogla je imati i jedanaesterac zbog igranja rukom igrača Vukovara. Da je kriterij bio isti kao u prošlom kolu u Maksimiru, kad je Lokomotiva dobila “elver” zbog Kaveljeva igranja rukom, dobila bi ga i Gorica ovoga puta, ali kriteriji se u hrvatskom nogometnom svijetu mijenjaju od situacije do situacije, od aktera do aktera.

Imao je i Vukovar svoje prilike, najizrazitiju preko Kulušića, no u toj je situaciji vrhunski reagirao Matijaš, a dojam je cijelo vrijeme bio da će jedan potez, jedan trenutak nadahnuća, ovdje odlučivati pitanje pobjednika.

Taj trenutak dogodio se nakon nešto više od sat vremena igre, nakon još jednog dobrog Tronteljeva dolaska prema naprijed. Ubacio je u sredinu, lopta je prošla Čuića i došla do Marijana Čabraje, a lijevi bek Gorice briljantno je pogodio malu mrežicu gola Vukovara. Proslava je odrađena, emotivna i strastvena, ali tad se sudac Kolarić primio za slušalicu… Iz VAR sobe stigao je prijedlog da pogleda je li Čuić, koji je kod upućivanja lopte s boka bio u zaleđu, utjecao na igru ili nije, a provjera je trajala, trajala i trajala. A kad je završila, odluka je glasila – nema gola!

Realno, nakon svega što se događalo tjedan dana ranije, nitko se nije iznenadio. Situacija krajnje dvojbena, u najmanju ruku, a kad je tako, već smo i naviknuti da konačna odluka ide kontra Gorice…

Mogli su do kraja utakmice do bodova i jedni i drugi, opasne situacije su zabilježene ispred oba gola, no lopta više nije željela u mrežu. Na kraju je ispalo da je i dobro da nije, budući da je Velikogoričanin Vito Čaić u 97. minuti imao meč loptu, kojom je mogao srediti Goričane, ali njegov udarac glavom otišao je pokraj gola. I svakome je pripao po jedan bod.

Gorica se tako morala zadovoljiti jednim bodom i činjenicom da je prednost ispred Vukovara ostala četiri boda. Nije se povećala na sedam, ali nije se ni smanjila na jedan, što je također postojalo kao opcija. I jedne i druge na kraju dana je razveselila vijest iz Osijeka, gdje je domaćin doživio novi poraz, i sad je Vukovar na dva boda više od neočekivanog fenjeraša, dok Gorica ima šest bodova više od Sopićeve momčadi.

U sljedećem kolu Goričani će na gostovanje u Pulu, protiv Istre 1961 igra se u subotu od 15 sati, a Carevićeva momčad ponovno će ići na tri boda. Svaki ulov na Drosini bio bi silno vrijedan uoči prve sljedeće utakmice nakon toga, a to je gostovanje kod Dinama u Maksimiru.

Ova objava Poništena pobjeda: Nula s Vukovarom, ista meta, isto odstojanje… se prvi puta pojavila na cityportal.hr.