Velika Gorica već godinama gaji tradiciju malonogometnih turnira, a najdugovječniji među njima je svakako onaj HVIDR-in koji ove godine ulazi u svoje 24 izdanje. Današnji klinci se zasigurno i ne sjećaju legendarnih velikogoričkih Đuzlića koji su bili strah i trepet malonogometnih terena širom tadašnje države. Uz HVIDR-u koja je tradicionalno započinjala prvim vikendom u siječnju i oni najmlađi su se itekako veselili Božićnom turniru za najmlađe uzraste koji je u svojim najboljim danima s kraja devedesetih i ulaska i novo stoljeće bilježio prijave gotovo dvije stotine momčadi u natjecanju koje je trajalo više tjedana u prosincu a završavalo na sam kraj godine. I jedan i drugi turnir pisali su svoju povijest u kojoj su svoje malonogometne role ispisivali klinci i seniori koji su kasnije ostvarivali zavidne nogometne karijere u inozemstvu ili reprezentacijama svojih zemalja.

Izlaskom iz devedesetih godina i ulaskom u dvijetisućite počela je jedna malonogomatna priča koja je zasigurno obilježila malonogometne terene u Velikoj Gorici. Radi se o Igoru Mostarliću koji je sa svojim vršnjacima dvije godine zaredom suvereno vladao velikogoričkim Božićnim turnirom osvojivši  taj turnir 2001, a što su njegovi suigrači ponovili i 2002. godine. Paralelno sa Božićnim turnirom za mlađe kategorije do juniora Velikogoričani su pokušavali biti najbolji i na najprestižnijem domaćem malonogometnom turniru HVIDR-a, a najuspješniji niz napravljen je kada su u dvije godine zaredom velikogoričke momčadi za koje su u te dvije godine igrali (Župetić, Domitrović, Dean Klafurić, Mostarlić, Kelava, Beloša Fijan, Pancirov, Tomčić, Gudiček, Podrug, Derviščaušević, Rožić, Bibić, Novosel, Ferenček, Ćopić, Mamić i ostali) osvajale taj turnir. Bilo je to 2004. i 2005. godine, a to su bile i godine kada se završnicu i finalni dan posjećivalo u prosjeku 1000 ljudi u punoj dvorani velikogoričkih srednjih škola. U tim godinama svojem nezaboravnim partijama nametao se na malonogometnim terenima Igor Mostarlić koji je do siječnja 2004. bio član slovenskog prvoligaša Maribora.  Momčadi su u tih za velikogoričke malonogometaše nezaboravnih pet godina okupljali Branko Pavlica i Željko Košković, a neizostavni pokrovitelj svih putovanja, dresova i turnira bila je velikogorička informatička tvrtka Netra sa sadašnjim predsjednikom Gorice a tada Poleta iz Buševca Nenadom Črnkom, koji je svih tih godina paralelno gurao kilometre u malom i velikom nogometu. Uz Netru svoje ime i pokroviteljstva za turnire nisu se libili davati ni Zračna luka Zagreb, Pro-Sole, Alas-Info, Metalis i Auto-Peba. Igrali su se paralelno turniri u Zagorju, Krapini, Sisku, Samoboru, Vrbovcu, Karlovcu i Velikoj Gorici, radile su se kemije kako bi se poštivale sve dogovorene satnice, a nerijetko se događalo da su u isto vrijeme igrane i odigrane dvije utakmice iste momčadi, što je zahtijevalo i širok igrački kadar. Najveće peripetije bile su naravno sa Mostarlićem koji je bio u Mariboru i nije imao dozvolu kluba za igranje malonogometnih turnira, ali njega doista nije  ništa moglo zaustaviti i voditelji momčadi su u jednom danu radili relacije Velika Gorica – Maribor – Velika Gorica – Maribor, kako bi Mostarlić odigrao utakmicu i vratio se u Maribor još iste večeri. I ne bi to bio prevelik problem da u to vrijeme autocesta nije bilo, a snježne mećave su uvelike otežavale vožnju pa se na takvo putovanje u jednom smjeru trošilo i po nekoliko sati automobilom.

HVIDR-a je nekad bila i revija revijalnih utakmica. Smijali smo se ovdje zgodama političara, novinarki i novinara, ali igrale su se ozbiljne revijalne utakmica žena unutar predigri prije finala. Odrastali su ovdje mladi suci, ali su i sportski djelatnici unutar nogometnog središta Velike Gorice igrali svoje revijalne utakmice. Današnji turnir kao i svi u regiji nemaju više takav žar i naboj, ali ni posjetu, no tradicija malog nogometa i dalje se u Velikoj Gorici održava uspješno. Hoće li u ovoj godini netko od domaćih uspjeti pomrsiti račune CB Dobermanu za koji i danas igra legendarni Igor Mostarlić saznat ćemo već ovog vikenda u dvorani srednjih škola.