Čekajući Uskrs prisjetili smo se još jedne nogometne priče iz davno minulih nogometnih dana, a koja je vezana za veliki proljetni blagdan. Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih prošlog stoljeća nogometaši seoskih klubova Turopoljske ravnice još su biciklima putovali na gostovanja do susjednih mjesta. Bilo je zaista zanimljivo vidjeti čitavu momčad kao bicikliste koji se putem zezaju i komentiraju nogometne i ine zgode.

 

Putovali su tako i dinamovci iz Novog Čiča za jedan Uskrs u jedno posavsko mjesto (mislim Strmec) na igralište unutar nasipa Save. Sjećam se da je vozeći se biciklima u centru zezancije bio half (stoper) Svekrić popularan nadimkom Ari. Nabavio je Ari za Uskrs šminkersko novo odijelo i uspoređivali smo ga, mangupski mu se pomalo dodvoravajući, sa tada popularnom francuskom filmskom zvijezdom Alain Delonom. Cvao je Ari od zadovoljstva kao žuti drenak u proljeće i samo se mudro smješkao. Kada smo stigli na spomenuto igralište, parkirali smo bicikle ispod starog hrasta ogromne krošnje, sedamdesetak metara od igrališta. Tu smo se i presvukli u dresove jer svlačionica tamo još nije ni bilo. Utakmica je počela, a nitko nije obraćao pažnju na stado krava koje su nedaleko slobodne pasle.

 

Tekma se zalaufala, mi smo poveli a Ari se onako dobro raspoložen odjednom počeo na centru grohotom smijati uz primjedbu da krava pod hrastom nešto žvače. Prvi je reagirao naš najbolji igrač i kapetan Ivan Zobić (nažalost puno prerano je kao 28-godišnjak stradao u u naletu vlaka nedaleko Gradića) koji je u sprintu bez dozvole suca krenuo prema  “svlačionici” pod velikom krošnjom. Još se mi ostali nisu ni snašli a Iva je već nešto vukao iz usta ljutite i prestravljene krave.

Prema mjestu događaja krenuli su i ostali pa i nasmijani Ari. Kad je stigao bliže, naglo promijenjenog raspoloženja užasnut je konstatirao: “Eeej, to su moje hlače od novog odijela!”. Priskočio je Ari u pomoć Ivi i krava je konačno užasnuta popustila i bez hlača odjurila svom stadu. Zabezeknutom Ariju zbog sažvakanih novih hlača više nije bilo do nogometa. Kiseo i zelen kao krastavac samo je nešto ljutito mrmljao. Ostali su imali idealan razlog za veliku zezanciju i smijeh, a kada smo osjetili da je šala ipak otišla predaleko, obećali smo mu skupiti novac za nove hlače.

 

Slaba je to međutim bila utjeha za dotičnog jer krava je već nepovratno upropastila njegov Uskrs i nogometnu utakmicu.