U petak 9. rujna od 14.30 na zagrebačkom krematoriju u prepunoj velikoj dvorani i mnogobrojnima vani, ljubitelji nogometa iz neše metropole ali i Hrvatske pa i Velike Gorice, oprostili su se od Željka Smoleka Koke legende nogometnog kluba Zagreb i zagrebačkog nogometa. Preminuo je tragično od prokletog uboda ose (alergija), a tek je zakoračio u sedmo desetljeće života. Rođen je, koje li simbolike, 9. rujna 1952. godine a eto konačni oproštaj je imao točno 64 godina kasnije istog datuma.

Upoznao sam Željka Smoleka daleke, negdje 1968/69 dok je još kao klinac igrao za mladu momčad Kemičara na igralištu pokraj starog Crvenog mosta na Savi pa i protiv pionira našeg velikogoričkog Radnika. Željko se ubrzo zajedno sa tadašnjim trenerom Kemičara Mišom Klarićem preselio u NK Zagreb a na poziv Klarića pridružio im se i tada mladi perspektivni igrač Radnika Ivan Paviša iz Novog Čiča (1954. godište, kasnije zajedno igrali za juniore Zagreba). Gore potpisani autor teksta, kao 15-godišnjak, te član i navijač Zagreba od 1965. godine, pratio sam kasnije životni i nogometni put Željka u tada najdražem klubu (od 1969. do 1984. odigrao je Željko 670 (!!) utakmica za bijele posljednje nogometne romantičare i kako su ih zvali pjesnike iz Kranjčevićeve, a gdje je kasnije na mnogobrojnim funkcijama djelovao 35 godina.

Ima li potrebe elaborirati izuzetno bogat nogometni život i djelo Željka Smoleka? Uradili su to već mnogo puta oni njemu bliži i mjerodavniji. Mogu samo ponoviti da je bio ikona Zagreba i možda najvrijedniji, najomiljeniji i naplemenitiji kotačić Zagrebove generacije koja je tih davnih dana pod palicom također legendarnog Dražana Jerkovića zapalila purgerski nogometni Zagreb (Drago Rukljač, Pero Močibob, Branimir Antolić, Zvonko Čopor, Marijan Čerček, Drago Tkalec, Valec, Panjkret, Šarović, Lipovac, Perić, Rumora, Kovačić te naši turopoljski dečki Božo Bakota, Branko Godinić Jagoda, Tomo Kranjčina Pino, kasnije Vlado Mihalj Škija, Željko Župetić, Dubravko Hrkovac, Mario Štoos, Željko Domitrović Beli.. Činjenica je da su neki od gore prvospomenutih bili dio momčadi Zagreba koja drži rekord stadiona u Maksimiru po gledanosti (kvalifikacijsku utakmicu za ulazak u 1. Jugo ligu Zagreb-Osijek pratilo je uživo oko 65 tisuća ljudi!!!).

Treba li se još nešto dodati? Tek, imaj mir Željko, tamo negdje gore, među također dobrim nogometnim dušama a nogometni purgerski Zagreb te sigurno neće zaboraviti.