Minulog vikenda vrijedne pobjede zaredali su drugoligaš Gorica, vodeći četvrtoligaš Udarnik, u vrhu redoslijeda petoligaš Gorica II i lider županijskih prvoligaša Turopoljac. Razmišljajući o nabrojenom, posebno o Udarniku, asocijacija je otišla na lik i djelo legendarnog nogometaša, trenera i sportskog djelatnika, uskoro 70-godišnjaka, Silvija Kranjca rođenog 28. listopada 1946.

Kranjac je naime nagrade za najboljeg trenera, nogometnog djelatnika ali i za životno djelo zaradio upravo u velikogoričkom Radniku, Udarniku i Turopoljcu. “Rođen sam na moru u Vodicama iz kojih smo (obitelj) 1955. preselili u Podravsku Slatinu, a u Veliku Goricu stigli 1961. godine. Stan nam tada još nije bio sasvim završen pa smo privremeno odsjeli u Kuču, a ja u mladoj momčadi Turopoljca. Definitivnim doseljenjem u Goricu 1963. godine počela je i moja karijera u Radniku gdje sam igrao sve do 1980. punih 17 godina! Za Radnik sam odigrao više od 500 utakmica i mislim da me po tome nitko nije nadmašio” – predstavio se uvodno legendarni Šime Kranjac. “Stigao sam među domicilne Turopoljce (u Kuču je Silvio upoznao i suprugu Maricu) pa je nekako bilo logično što je netko od mojih suigrača jedinog s mora nazvao-Šime, a tako me mnogi i danas zovu onako od milja” – pojasnio je Kranjac odakle nadimak Šime.

A Šime su ga zvali svi s kojima je igrao a bili su to sve mahom tadašnji turopoljski majstori nogometne lopte: Mirko Babić, Željko i Nikola Plepelić, Graber Boys, Mesarić Čapa, Leder Kvaka, Mišerić Pevi, Stjepan Župetić Pepo, Župetić Mladen Keber i brat mu Štef, Anđelko Leder, Mikulčić, Pogledić, Filipančić Kištra, Stjepan Kovačić Pero, Mirko Župetić, Galeković, Detelić, Zagorec, Rajko Paviša, Braco Smolković, Stojanović Stole (igrao kasnije i u tada prvoligašu Trešnjevci), Vlado Črnjak Jerac, braća Jura i Vlado Mirenić, tada Šimeov budući zet Željko Košković i još mnogi drugi legendarni velikogorički nogometaši (neka oproste oni zaobiđeni jer sigurno smo nekoga nenamjerno zaboravili). “Teško se svih prisjetiti jer bilo mi je u karijeri nekoliko generacija. Bile su to nazaboravne nogometne mladenačke godine u našoj legendarnoj Kolarevoj a posebno se rado prisjećam kvalifikacijskih utakmica za popunu ondašnje Druge Jugo lige koja je po snazi tada bila kvalitetom gotovo u rangu danas naše 1. HNL. Protiv Zadra i Istre iz Pule bodrilo nas je nekoliko tisuća gledatelja.

Zadar smo prošli a nismo uspjeli kontra Istrijana koji su bili bolji na jedenaesterce. Prisječam se još kvalifikacijskih dvoboja protiv Bjelovara za ondašnju Zagrebačku zonu, kreševa protiv Sloge iz Čakovca, zagrebačkog Metalca, Trešnjevke, Končara, Sloge Gredelj, Segeste.. Moram spomenuti i trenere koji su me vježbali: Dedić, legendarni Brane Peštaj, Franjo Kesejić iz Zagreba, Knez iz Dinama, Krznarić, dinamovci Ilijas Pašić, Josip Gucmirtl, Fahrija Dautbegović, zatim Ivan Mišerić Pevi, Ilija Lončarević..” – nabrojao je dobre stare stratege Silvio Kranjac Šime a i sam se bavio trenerskim poslom. “Nakon igranja u Radniku do svoje 38. godine života branio sam i boje Turopoljca gdje sam kasnije bio i trener. Imao sam u Kučama sjajnu generaciju s kojom smo dogurali do 3. HNL što je i nejveći uspjeh Turopoljca u svojoj povijesti. Trenirao sam tada tamo i današnjeg dogradonačelnika Velike Gorice Ervina Kolarca. I u Gradićima sam kao trener proveo nekoliko prekrasnih godina, a vježbao sam tamo i danas prvog čovjeka Velike Gorice gradonačelnika Dražena Barišića.

Udarnik sam također vodio 4,5 godine i također izborio 3. HNL. Vježbao sam još i nogometaše Lukavca, Mladosti iz Obrezine, Lomnicu… Posljednjih 5 godina proveo sam u Udarniku kao nogometni djelatnik volonter na raznim funkcijama kao sportski direktor, predstavnik kluba. Posljednja funkcija bila mi je upravo predstavnik kluba ili momčadi na klupi za pričuve uz trenera Dinka Livadu. Nažalost proljetos sam morao na jedan kirurški zahvat, a kada sam se vratio zatekao sam totalno organizacijski presložen Udarnik koji trenutno drma Međužupanijskom ligom s ciljem ulaska opet u 3. HNL. Oporavljen, sada pomažem na neke druge načine jer posla oko kluba uvijek ima ako se voli nogomet i sredina kojoj se pripada” – pomalo sa sjetom kazao je super iskusni Šime. A voli i obožava Kranjac nogomet i sport jer mu čitava obitelj diše sportski. “Supruga mi Marica bila je sportska animatorica u velikogoričkom domu zdravlja, kćerka Melita igrala je rukomet i udala se za odličnog nogometaša i nekadašnjeg trenera Radnika Željka Koškovića, a nogomet igra i unuk Nino” – predstavio je na kraju svoje najbliže legendarne Silvio Kranjac Šime.

Silvio Kranjac je 2008. od Zajednice sportskih udruga Velike Gorice dobio nagradu za najboljeg trenera, 2011. nagradu za najboljeg nogometnog djelatnika, a 2014. godine gradonačelnik našeg grada Dražen Barišić (koje li simbolike) uručio mu je i nagradu za životno djelo. Time je Šime osvojio sve što se osvojiti dalo ali još se on nada. Ne sumnjamo da će već u srijedu 14. rujna zauzeti svoje mjesto u autobusu koji će voziti Udarnikovu ekspediciju na novo prvenstveno iskušenje u Karlovac na noge istoimenom renomiranom klubu. O ishodu dvoboja ovisi i raspoloženja Šimea na povratku kući. Ako se pobjedi bit će veselo, u suprotnom nije baš isplativo biti u blizini Šimea i slušati komentare bez dlake na jeziku.

galerija fotografija: