U Poreču je od 22.-25. rujna održano 2. Svjetsko prvenstvo mažoretkinja s kojeg su se velikogoričke mažoretkinje vratile sa sjajnim rezultatima. U njihovoj bogatoj kolekciji medalja dodane su još jedna zlatna, dvije srebrne i jedna brončana medalja. A sve to u konkurenciji 3060 mažoretkinja iz 15 zemalja.

Dokaz da rezultati ne dolaze preko noći i da je potrebno puno godina rada i truda kako bi se došlo na sam vrh je Andrea Kočić koja se s ovog prvenstva vraća s tri medalje. Jedna od njih sja najsjajnijim sjajem. Andreina priča krenula je prije šesnaest godina. „ Moja mažoret priča je krenula vrlo rano, sa samo 4 i pol godine. Sestra je počela trenirati godinu dana prije mene i jako mi se svidjelo. Svakim danom sam upijala elemente kao mala spužvica. Gledala sam pokrete i za njom sam ponavljala. Svi su se čudili kako sam uspjela sve to sama naučiti. Nakon par mjeseci sam već plesala duo u show programu sa svojom već tada velikom sestrom i svi su govorili: “Gledajte, ova mala curica može sve što i velika”. Međutim, tada još nisam imala svoj pravi štap. Tako da sam vježbala sa plastičnim štapom i bio je ispunjen pijeskom tako da bude teži da se bolje može vrtjeti s njime. Ubrzo nakon toga postala sam predvodnica kadetske formacije. Nakon toga prošla sam kroz brojne nastupe i natjecanja i rezultati su se pokazali već u toj ranoj dobi.“ – rekla je Kočić.

Iako mnoge djevojke sanjaju nastupati za Zagrebačke mažoretkinje taj slučaj nije bio s Andreom koja kaže kako joj se „jednostavno sviđa stil pokreta i pregršt sjajnih odora Velikogoričkih mažoretkinja.“

Kada bismo počeli nabrajati sve Andreine uspjehe, to bi potrajalo, jer iako zvuči pomalo nevjerojatno do sad je osvojila 315 medalja i odličja. A kakav je osjećaj osvojiti svjetsko zlato? „Zapravo još nisam svjesna. Ne mogu vjerovati da sam to ja. Osjećaj kada te prozovu za zlato je neprocjenjiv, a pogotovo kada svira himna za tebe i za tvoju zemlju. Uvijek mi je bio san dogurati tako daleko, a taj san se napokon ostvario.“

Šesnaest godina bilo je potrebno za ostvarenje tog sna, ali i još tri stvari kako ističe Kočić: „Do ovog uspjeha bile su mi potrebne samo 3 stvari: želja, motivacija i ljubav prema mažoret plesu. Uvijek sam govorila: “Ja to mogu, hoću i želim”. Treniram skoro svaki dan. Ne zato što moram, nego zato što imam potrebu biti što bolja. Uvijek želim nadmašiti svoj rezultat. Što se tiče odricanja, odrekla sam se svega što mladi danas rade. Na primjer izlazaka. Moja subota je u dvorani do kasno navečer. Mažoret ples zahtijeva dosta novaca tako da nisam otišla ni na maturalac u srednjoj školi. Opet sam izabrala mažoret ples. Čak sam nastupala na državno prvenstvu sa temperaturom 40, ne mogu Vam opisati koliko volim plesati.“

Zlatna medalja nije ono na čemu će se zaustaviti, otkrila nam je svoje daljnje planove. „Imam u planu pohađati sudačku školu. Trenersku licencu već imam tako da sad želim položiti licencu za nacionalnog suca, a kasnije i za internacionalnog. Naravno uz sve to želim i dalje plesati.“
 
Andrea uz sve studira na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a ističe kako ju je mažoret ples naučio kako se ponašati i kako podnijeti poraz. Od četvrte godine za nju vrijedi: “Ne uznesi se u pobjedi, ne ponizi se u porazu.”

Andrea Kočić, dakle osvojila je zlatnu medalju u kategoriji solo dva štapa, srebrnu medalju u kategoriji solo jedan štap, te u kategoriji duo štap sa Jelenom Dražetić, a brončanu medalju osvojili su juniori velika formacija classic pompon.

Ovi sjajni rezultati zasigurno će potaknuti mnoge da se pridruže Velikogoričkim mažoretkinjama, pa vrijedi podsjetiti da su upisi i dalje u tijeku, te se subotom slobodno možete javiti u OŠ Eugena Kvaternika u vremenu od 16-20 sati.