Proletjelo je već 36 godina! U nogometnoj sezoni 1979/80 u Zagrebačkoj zoni igrali su Radnik (VG), Dubrava, Končar, Mladost, Jedinstvo, Samobor, Metalac, Sloga, Chromos, PIK Vrbovec, Udarnik, Bistra, Ponikve i Trnje. Jesensku polusezonu Radnik je završio kao vodeći sa 19 bodova uz gol razliku 30:11 (8 pobjeda, tri remija i dva poraza). Prvi konkurent za naslov prvaka Dubrava gostovala je u legendarnoj Kolarevoj u Velikoj Gorici u proljeće 27. travnja 1980. Derbi Zagrebačke zone (tada četvrti rang?) došlo je pogledati 3.500 navijača što je po mnogima i najveća posjeta na stadionu u Kolarevoj. Sudio je Fresl iz Samobora. Za Radnik su igrali Dautbegović, Kranjac, Dolić, Benšak, Graber, J. Mirenić, Sertić, Ščurić, Vlado Črnjak-Jerac (Radočaj), Danilović, Mladen Župetić Keber (V. Mihalj). Tijekom spomenute prvenstvene sezone za Radnik igrali su još Milijević, Rajko Paviša, Nuić, Stjepan Župetić, Trajković, Željko Plepelić Beli, Kovačević, Đomlija i Košković. Boje Dubrave branili su Jerković, Uzelac, Cigrovski (Gucić), Vuzem, Vucić, Švaljek, Kuleš, Major, Hudi (Cifrek), Poduhajec, Rem. Slavila je Dubrava 3:2. Sva tri pogotka za Dubravu zabio je Rem (13., 39. i 59. minuta) dok su za Radnik zabijali Sertić (28) i Mladen Župetić Keber (43).

Evo što je o utakmici napisao novinar J. Hrvačić: “U veličanstvenom, rijetko viđenom dekoru pred brojnim i grlatim gledalištem, Dubravi je potpuno zasluženo pripao derbi proljeća. Povezanom, čvrstom, angažiranom i borbenom igrom vrlo dobra Dubrava nadigrala je dosta smušeno, rastrgano izdanje danas ne baš suviše borbenog domaćina. Odlučila je sredina terena. Tu su bili daleko jači gosti koji su “isključili” Radnikovu veznu trojku. Za razliku od domaćih koji nisu stvorili izrazitu gol-šansu, Dubrava je preko izvanrednog Rema znala iskoristiti kikseve domaće obrane”.

Na kraju prvenstva Dubrava i Radnik osvojili su po 42 boda, a prvak je na gol-razliku bila Dubrava. Utakmice se odlično sjeća igrač Radnika Juraj Mirenić. “Takve utakmice se ne zaboravljaju ni nakon 36 godina. Kolareva je bila puna kao šipak tako da su mnogi morali stajati i na terasi susjedne zgrade na izlazu iz kina. Ne pamtim što su pisali novinari ali po meni Dubrava se provukla jer je momčad iz Zagreba imala više sportske sreće, možda i drskosti, a imali su gosti i Rema koji je znao iskoristiti svaku našu pogrešku. Nismo psihološki bili pod posebnim, baš odlučujućim pritiskom, unatoč velikoj važnosti utakmice, rekordnoj posjeti i nekakvom imperativu jer smo mi bili domaćini a imali smo i bodovnu prednost. Bilo je neizvjesno do samog kraja žestokog dvoboja jer smo mi dva puta uspijevali izjednačiti na 1:1 i 2:2.

Utakmica je mogla otići i na našu stranu ali Dubrava je sretno zabila i treći gol pa nas bodovima sustigla. Na kraju je prvaka odlučila gol-razlika. Sjećam se, Radnik je tih godina mnogo puta igrao pred slično ispunjenim stadionom”- kazao je za cityportal Radnikovac Juraj Mirenić putem telefona. Iskorištena je prigoda pa smo dogovorili “odlazak na kavu” da seciramo još pokoju sličnu tekmu. Možda onu kada je Radnik 1982. u proljeće u svom dvorištu u prijateljskom dvoboju “sredio” buduće šampione Jugoslavije iz Maksimira?