Logična je trenutna nogometna hijerarhija u nogometnom Turopolju. Drugoligaš Gorica je perjanica, trećeligaš Udarnik je odmah do, a Gradići su tu iza najboljeg dvojca, barem što se rezultata momčadi tiče. A prije samo godinu dana nije bilo tako. Početkom sezone 2016/17. bila su odigrana četiri uvodna kola u tadašnjoj Međužupanijskoj ligi središte Zagreb (također četvrti rang) a Gradići su na kontu imali jedan bod. Igrom slučaja rastali su se tada kvalitetni Polet iz Buševca i trener Zoran Tomčić u paketu s najboljim igračem Sinišom Ferenčekom. Mladi predsjednik Gradića Ivan Gale nije dvoumio ni sekunde i obojicu spomenutih doveo u svoj klub i krenula je renesansa u Gradiću koja još uvijek traje.

“Sezonu 2016/17 zaključili smo u zlatnoj sredini a ljetos sam predložio predsjedniku da se pojačamo. Na moju preporuku ciljano su dovedeni Igor Hajduk (Turopoljac), Ivan Zagorec, Marko Župetić (oba Polet Buševec), Ivan Matanović (Udarnik/Vatrogasac) i Filip Gršić (Udarnik). Nažalost ostali smo bez ponajboljeg i iskusnog Siniše Ferenčeka zbog problema sa srcem ali je ipak ostao kvalitetni kostur momčadi iz prijašnje sezone. Rezultati su već sada vidljivi” – ispričao je trener Tomčić koji je kao igrač počeo u Dinamu pa dogurao do internacionalne karijere u Njemačkoj. Kao trener imao je odlične rezultate u Dinamo Hidrelu, Poletu, školi Gorice, sada u Gradiću. Nakon 11 rundi prvenstva u relativno vrlo kvalitetnoj ligi, Gradići imaju 7 pobjeda, dva remija i toliko poraza uz gol razliku 16:11 te 23 osvojena boda.

“Zasluga je to prvenstveno kvalitetnih i karakternih igrača a onda i Uprave na čelu sa predsjednikom Ivanom Galeom i dopredsjednikom Dubravkom Jelisavcem. Zaostajemo za vodećim Ponikvama 4 boda a jedan smo iza drugog Gaja iz zagorskog Mača. Svejedno, euforiji je kod nas ulaz zabranjen. Idemo dvoboj po dvoboj s ciljem odigrati što bolje možemo pa kako ispadne a na Upravi je da nas isto tako prema mogućnosti uspješno prati. Na njima je da iskoriste izvrsnu atmosferu, rezultate i porade na infrastrukturi a posebno smo hendikepirani nedostatkom reflektora potrebnih za večernje treninge” – otkrio je vrlo uspješni Tomčić koji još nema 50 ljeta a za mnoge, prerastao je trenerskim znanjem i iskustvom nogomet u Turopolju, izuzmemo li možda Goricu. Učio je Tom zanat najviše od legendarnog Ivana Đalme Markovića kojeg najviše i cijeni.

“Igrao sam u Bundesligi i upoznao rad i stil tamošnjih trenera ali naši stratezi su bolji i više ih cijenim. Imam PRO-licencu s kojom mogu voditi naše drugoligaške i trećeligaške klubove, a uz određenu vremensku praksu mogao bi i do UEFA-PRO koja je uvjet za klupu I HNL, ali ne zamaram se previše time. Za uspješno voditi amaterske klubove potrebno je još nešto više jer je potrebno imati i ono što u knjigama ne piše” – mišljenja je Tomčić a činjenice su da je specijalist za motivaciju igrača kojima je plaća možda kotlovina i pivica poslje utakmice. Majstor je i za uspostaviti s dečkima određenu kemiju za stvaranje klape koja gine na terenu na štedeći sebe ali ni protivnika. Igra obično sustav 4-2-3-1 uz česti fajterski napadački presing. Zanimljivo je da klubovi iz Zagreba vrlo rijetko ili nikako ne traže trenere iz obližnjeg Turopolja. Vrlo uspješni Zoran Tomčić Tom mogao bi možda razbiti spomenute predrasude, ako postoje. Opet, Tomčića nije previše tangirala opaska novinara o takvoj temi jer kaže prva je obitelj, pa stalni posao van nogometa a ako bi ga tražila kvalitetnija nogometna sredina, uvijek se može razgovarati. Naglašava da ga trenutno zanima samo Gradiće i njegovi složni ratnici. Do kraja jesenske dionicu su još četiri runde i težak raspored. Pregrme li Gradićani tako uspješno jesen do kraja, tko zna gdje će im na proljeće biti kraj jer imaju lakši raspored.