Lokalom negdašnjeg prvoligaškog nogometaša Dubravka Hrkovca u Novom Čiču prodefiliralo je mnogo znanih i manje poznatih nogometaša ali većeg i višeg nismo tamo sreli.

Jučer u petak 19. siječnja 2018. u društvu Krešimira Marušića Keke sjedio je tako 202 centimetra visok Željko Kalac vratar slavnog Milana iz generacije koja je u sezoni 2006/2007. osvojila Ligu prvaka (u finali svladali Liverpool 2:1, Filippo Inzaghi sprašio dva komada).

“Trenutno sam uz kuma Antony Popovića bez trenerskog posla i stacioniran sam u Samoboru gdje posjedujem nekretninu. Prilika je to za druženje s bivšim suigračima iz Hrvatske kao što je Marušić s kojim sam početkom karijere igrao u Sidney Unitedu (Marušić je u Astraliji proglašavan najboljim igračem kontinenta). Tamo je sezonu igrao i Damir Cvetko ali nismo se sada još uspjeli sresti. Viđam se i s Darijom Šimićem, koji je izuzetan čovjek, a s kojim sam igrao u Milanu kroz mojih pet godina boravka među “rossonerima”.

Kalac je rođen 1972. u Sidneyu a branio je još u Engleskoj, Nizozemskoj, Italiji i Grčkoj. Bliže rodbine ima u Vukovaru.

“U Sidneyu mi se školuju 15-godišnji sin Oliver i starija kćer. Oliver je već sada sa 186 centimetara vrlo talentirani vratar i ima velike predispozicije. Posjetio sam Dinamo i gledao golmane njegove dobi i ništa nije slabiji. Problem je što Australija ne stoji dobro što se tiče nekakvog nogometnog renomea ali tvrdim da smo po mnogočemu ispred nekih iz Europe po infrastrukturi, organizaciji, poimanju sporta a ne zaostajemo ni kvalitetom. Slijedeće godine Oliver će po završetku standardnog školovanja možda prema Europi.”

Kalac nije oduševljen današnjim nogometom u Italiji a riječ čovjeka koji je dijelio svlačionicu s Didom, Cafuom, Maldinijem, Costacurtom, Gattusom, Filippom Inzaghijem, Seedorfom, Nestom, Darijom Šimićem, Pirlom, Kakom, Ambrosinijem, onim negdašnjim Ronaldom, Ronaldinhom i drugima, ima težinu.

“Nema izrazitih zvijezda kao prije. Možda je u pitanju novac jer teško je pratiti ono što se događa recimo u Engleskoj, Njemačkoj, vodećim klubovima u Francuskoj i Španjolskoj. Sličan problem ima i Hrvatska jer relativno dobro financijski stoje tri-četiri kluba, ostali se bore da prežive i nemaju svi barem približno iste šanse za bolji rezultat i izjednačenije prvenstvo koje bi onda privuklo i više gledatelja”– kazao je Željko Kalac i odjurio u crnoj limuzini.

Dok smo bili u društvu Kalaca i Marušića za susjednim stolom, također u vedrom raspoloženju, družili su se također negdašnji odlični nogometaši velikogoričkog Radnika Mirko Babić, Silvio Kranjac i Nikola Plapelić. Netko je po odlasku gostiju u šali dobacio Hrkovcu; ugostio si sada i osvajača Lige prvaka, tko je dalje na redu, zar možda Messi? Nikad ne reci nikad, bio je odgovor u stilu pitanja.