Evo me, ležim u bolnici, jučer sam operiran, a sutra bi trebao izaći, javio se Aleksandar Jovičić (23), branič HNK Gorice, pospanim glasom, s očitim posljedicama narkoze zbog operacije slomljene ruke.

A stasiti Jova, kako ga zovu u klubu, točno ni ne zna što se dogodilo, kako je ta ruka pukla. Bilo je to u utakmici protiv Hajduka. Iz jednog duela s Ahmadom Saidom, napadačem splitske momčadi, Jovičić je izašao s bolnom grimasom, držeći se za ruku…

– Da ti iskreno kažem, nemam pojma što se točno dogodilo. Znam samo da me Said pogodio nečime i odmah sam vidio da je ruka deformirana, da ne izgleda normalno. I boljelo je kao vrag, bilo mi je jasno da je nešto gadno – govori Jovičić.

Pukla mu je kost palca, gore prema ručnom zglobu, a ozljeda je bila takva da je pošteno namučila kirurge.

– Nisu mi uspjeli spojiti kost šarafom, pa su mi ugradili nekakvu žicu. Za četiri tjedna će je izvaditi, nakon toga ću moći normalno pomicati ruku, vježbati, a na početak priprema trebao bih doći potpuno zdrav. Barem se nadam da će biti tako – umornim glasom priča Jova.

Nije ugodno ležati u bolnici, nikad i nikome, pa tako ni njemu. Ubija vrijeme gledajući televiziju, ali zapravo samo čeka taj četvrtak.

– Boli me ta ruka cijelo vrijeme, a kad bol postane nepodnošljiva, popijem tabletu, što ću… Ali dobro, mlad sam, zarast će to brzo i na proljeće ću opet biti u pravom izdanju. Nikad nije ugodno kad ti se ovako nešto dogodi, šteta što se dogodilo baš sad, kad sve ide ovako dobro… A opet, stalno to ponavljam, ako se već dogodilo, bolje da je ruka nego noga – logično rezonira Jovičić.

Kad izađe iz bolnice, doći će mu roditelji i djevojka, malo mu olakšati ove stresne dane prožete bolovima, a zatim će malo skočiti i do rodne Banja Luke. A onda se, na početku priprema, vraća onaj stari Jova. Čvrst, beskompromisan stoper, čovjek koji itekako ima prste u svemu lijepome što se ove jeseni događa u nogometnoj Velikoj Gorici… Jova, samo hrabro!