Velika su bila očekivanja od domaćeg ogleda s Istrom, prvog u potpunosti pod reflektorima, bila je to prilika da Gorica prenoći na drugome mjestu ljestvice, ali ništa ovog jesenskog poslijepodneva nije ispalo po planu. Puljani su uzeli sva tri boda, a ni reflektori nisu bili u najboljoj formi. Sve u svemu, utakmica za što brži zaborav.

Malo se toga moglo vidjeti u prvom poluvremenu. Malo od Gorice, malo od Istre, malo od nogometa. I jedni i drugi strpljivo su čekali pogrešku protivnika, ali one se baš i nisu događalo. Sve se tako odvijalo praktički između dva šesnaesterca, uz laganu terensku premoć Gorice, ali i nešto konkretnije (polu)šanse Istre. Jedino od Gorice spomena vrijedno je udarac Farukua Miye u 42. minuti, no golman Josip Čondrić odbio je to uz manje probleme…

A onda – totalni mrak! Doslovno, reflektori na goričkom stadionu usred predaha između dva poluvremena odjedanput su se ugasili. Neugodna situacija, ljudi su se međusobno pogledavali u čudu, ali naravno da nije bilo potrebe za dramom. Bolje je stvari riješavati humorom.

– Ma to mi štedimo na struji, kaj da bezveze gori u poluvremenu – našalio se netko na tribini.

Romantika na stadionu potrajala je desetak minuta, možda ni toliko, svirala je i lagana plesna glazba, a onda su se svjetla pozornice opet krenula paliti. Utakmica je nastavljena s osam minuta zakašnjenja i vrlo brzo je prestalo biti smiješno… Već u 48. minuti Istra je dobila jedan korner nakon prodora nezgodnog Miereza, a na ubačenu loptu najviše je skočio stoper Julio Rodriguez. I opet nam je pao mrak na oči…

Odmah je Sergej Jakirović reagirao, umjesto beka Matije Špičića uveo je veznjaka Joeya Suka, i krenuo je lov na preokret. Ušao je i Dinko Matošević umjesto Matije Dvornekovića, pokušavala je Gorica pritisnuti, ali malo je tu bilo pravih, konkretnih akcija, ozbiljnih šansi. Više puta na tribinama se spominjao nadimak Iyayija Atiemwena, jer baš se osjećalo da nedostaje Beli, njegova prodornost, kvaliteta kojom riješava stvari “jedan na jedan”… Ali tako to ide, koga nema, bez njega se mora.

Mora, ali ne ide. Sve do posljednjeg sučeva zvižduka – koji je, uslijed problema s reflektorima, ali i malih otezanja igrača Istre, stigao desetak minuta kasnije od planiranog – Gorica je pokušavala doći do izjednačenja, ali i dalje nije uspjevala čak i doći do šanse. Više je panike bilo otraga, u kontrama gostiju, nego u šesnaestercu Istre, pa je bilo i nekako logično da umjesto gola Gorice stigne potvrda Istrine pobjede. Ganac Regan Obeng pogodio je u sudačkoj nadoknadi i nakon svega je doista teško pronaći prigovor na konačni ishod.

Gorica je odigrala vjerojatno najlošiju utakmicu sezone – uz onu protiv Lokomotive (0-3), naravno – propustila je priliku da prenoći na senzacionalnom drugome mjestu ljestvice HNL-a, ali ni ovdje nema potrebe za dramom. I lošiji dani ponekad moraju doći, sad je važno samo podići glavu gore i nastaviti raditi. Već u sljedećem kolu Goricu čeka najveći mogući izazov, Dinamo u Maksimiru. Vrijeme radnje – nedjelja, 15 sati…