Priča s Linom Červarom, koji je otišao s klupe PPD Zagreba, izazvala je poštenu gužvu na konferenciji za novinare PPD Zagreba. Službeno, tema je bila objava sportsko-poslovne suradnje s HRK Goricom, ali naravno da je toliki interes izazvao Červar. Za Goricu je ispalo odlično, nekoliko kamera snimilo je kako dopredsjednik Gorice Dražen Bačurin i direktor PPD Zagreba Vedran Šupuković potpisuju ugovor, pružaju ruku jedan drugome i tako službeno započinju jednu, nadamo se, lijepu i uspješnu etapu.

Uglavnom, mi ekipa iz Gorice bili smo među rijetkima u prostoriji kojima je zanimljivije bilo slušati što se govori o Gorici, što će ona iz svega toga dobiti, nego tko će i kad naslijediti Červara. To se, uostalom, još ni ne zna, dok se ime novog trenera Gorice zna. Na klupi će već ovog vikenda sjediti Andrija Nikolić, dugogodišnji pomoćnik Zagrebovim trenerima, pravi “vojnik kluba”. A njegova prekomanda, logično, znači i da Hrvoje Pekera, hodajuća institucija HRK Gorice, odlazi s mjesta trenera prve momčadi.

– Iskreno, miješaju mi se osjećaji. Dugo sam već tu, naravno da mi je žao, ali vjerojatno je bolje ovako… Nisam uspijevao napraviti pomak s ovim kadrom, trebalo je nešto promijeniti – svjestan je Pekera.

Ostaje Peks, naravno, u klubu, to ne bi trebalo biti dvojbeno. U ulozi tajnika, koju je i dosad obnašao, ali i kao glavni čovjek omladinskog pogona. A jednom možda opet i sjedne na klupu, pokazao je više puta da zna i može…

Osim trenera, dobila je Gorica i tri igrača. Dolaze golman Ivan Vekić, lijevi vanjski Zvonimir Rudolf Šafranko i pivot Antonio Ljubić, a od početka sezone tu je Jakov Vrdoljak, koji se vraća nakon ozljede. Godišnje bi trebalo dolaziti pet Zagrebovih igrača, dok bi ostatak ostao domaći, gorički kadar.

– Jako smo pazili na to kod svih dogovora, važno nam je da ne gušimo naše mlade igrače, to se sigurno neće dogoditi – kazao je sportski direktor Gorice Drago Kovačević.

Bude li sve po dogovoru, bude li suradnja funkcionirala, korist će definitivno biti obostrana. Sjajni mladi igrači u Velikoj Gorici, ozbiljna ekipa, konkurentna u borbi za vrh, šansa za domaće igrače u tome svemu odrastaju i napreduju… A Zagreb je pronašao kariku u lancu koju je dugo tražio.

– Mi kao klub smo u vremenu iza nas imali stanovitih problema s adekvatnim odrastanjem i stasavanjem naših mladih igrača koji izlaze iz omladinskog pogona. Dosad smo to radili kroz našu drugu momčad, koja je igrala u drugom rangu natjecanja, no svjesni smo da je prevelika razlika između tog ranga i ovoga što mi igramo, SEHA lige i Lige prvaka – kazao je direktor PPD Zagreba Vedran Šupuković i nastavio:

– Da bismo osigurali mladima nesmetan razvojni ciklus, pojavila se potreba da uđemo u usku suradnju s nekim od naših prvoligaških klubova. Već neko vrijeme smo u razgovorima s ljudima iz Gorice, a na kraju smo se dogovorili na obostrano zadovoljstvo.

Koliko je to zadovoljstvo doista veliko s goričke strane, najbolje govori prva rečenica koja je izašla iz usta dopredsjednika Gorice Dražena Bačurina:

– Ovo je jedan od najvećih trenutaka u povijesti našega kluba!

U našem klubu su, eto, očito potpuno sigurni da će ovo biti uspješna priča.

– U prvom redu se želim zahvaliti PPD Zagrebu što je upravo naš klub odabrao za ovaj vid suradnje, što je prepoznao rad i trud koji ulažemo, pošten odnos prema sportu i rukometu. Što očekujemo? Osim što očekujemo osnaživanje našeg igračkog i trenerskoga kadra, očekujemo i da u rad kluba implementiramo sve dobro što se radi ovdje, u najvećem klubu u ovom dijelu Europe. Pod time mislim na upravljanje klub, rad s mladima, marketing… – govorio je Bačurin u kamere, uz bliceve fotoaparata…

Kulisa je, kad si iz Gorice, bila sasvim prikladna veličini trenutka.

– Nadam se i vjerujem da će ova suradnja biti korisna i za HRK Goricu, i za PPD Zagreb, da će koristiti razvoju mladih i talentiranih hrvatskih rukometaša. A time će biti i na korist hrvatskom rukometu – uvjeren je Bačurin.

Kreće, eto, sasvim nova etapa u velikogoričkom rukometu, u sportu koji se u našem gradu igra već više od pet desetljeća. Najveći trenutak u povijesti kluba, kaže Bačurin, a s tim se i nije teško složiti. Naravno da je uvijek moguće da praksa dođe u sukob s teorijom, da stvar ne profunkcionira na pravi način, ali ovako na početku doista djeluje obećavajuće. Kao da će se sve skupa odigrati na trostranu korist – dobro Gorici, dobro Zagrebu, dobro reprezentaciji…