Prijava

Vaša prijava

Vlado Horvat: Nogometna hijerarhija u Turopolju konačno je idealna!


Vlado Horvat (57) iz Starog Čiča najiskusniji je nogometni trener Nogometnog središta Velika Gorica. Trenutno je strateg četvrtoligaša Gradića i ima što zanimljivo kazati o amaterskom nogometu našeg podneblja. Prije no što smo sjeli za stol, uručio je prigodne poklone (bez željene kemijske, ha, ha) i započeo svoju priču.

– Moj je stav da je konačno u nogometnom Turopolju uspostavljena gotovo idealna hijerarhija. Gorica je prvoligaš za naklon do poda, prvenstveno zaslugom predsjednika Nenada Črnka, a onda i čelnih ljudi Velike Gorice. Suradnja Gorice i trećeligaša Kurilovca također je hvalevrijedan potez, logičan i vjerojatno ekonomičan. Gradići su trećerangirani klub pri NS velika Gorica i zadovoljstvo mi je tamo raditi. Vjerujem da će se odgovorni iz našeg prvoligaša malo sjetiti i nas te nam pomoći oko očuvanja rejtinga – uvodno je malo ozbiljno, a malo uz dozu šale, kazao Horvat.

Iza njega je zanimljiva nogometna karijera, kao igrača centarfora, ali i kao trenera. Iz širokog spektra predviđenih tema najprije je zamoljen da se konkretnije predstavi.

– Počeo sam igrati u tadašnjem Borcu u Vukovini, nastavio u Trnju, Samoboru, Dinamu (OO), Maksimiru, Maloj Mlaki i na kraju Hrašću. Osim Borca, sve su to bili klubovi rejtinga za današnju 3. HNL, bilo je tu vrlo zanimljivih igrača i trenera. U Samoboru mi je tako suigrač bio Stjepan Bašić, danas trener u HNS-u, trenutno vodi četvrtoligaša Dinama iz Odranskog Obreža. U spomenutom Dinamu trener mi je bio Miljenko Ćorić, otac poznatog igrača Ante Ćorića. Igrao sam i mali nogomet, za primjer na čuvenoj Kutiji šibica, uz suigrače Ninu Matkovića, Šljivca, Pršira, Hrvoje Braovića, Dražena Plodinec i Rogala – rekao je Horvat i dodao:

– Karijeru igrača seniora zaključio sam u 36. godini, a zatim u veteranima Male Mlake igrao u društvu poznatih nogometaša Drage Rukljača Geca, Ismeta Hadžića, Ivice Poljaka, Ivande, Šćurica… Kao treneru, negdje u 37. godini, prvi klub bio mi je Mala Mlaka, koju sam preuzeo od Drage Rukljača, negdašnjeg velikog igrača Zagreba i Hajduka. Sjećam se, vodio sam tada i igrača Darka Janječića Žicu, velikog znalca, ali isto tako i treneru teško kontroliranog fakina i zaljubljenika u nogomet, kao što je i danas kao nogometni djelatnik (ima velike zasluge za možda i najveće rezultate Udarnika, kasnije Kurilovca). Iz Mlake u školu Radnika, doveo me legendarni Silvio Kranjac Šime, a za dobivenu mladu selekciju koju sam trenirao igrali su onda Matija Dvorneković i Ante Radoš. Trenirao sam još Jelačić iz Vukovine i Lekenik, koje sam uveo u 4. HNL, zatim Turopoljac, Dinamo Hidrel i Mraclin. Za Polet iz Buševca angažirao me sad prvi čovjek Gorice Nenad Črnko, a osim treniranja juniora, asistirao sam i prvom treneru i kumu Nini Matkoviću – prisjeća(o) se Vlado Horvat.

Prije dolaska u Gradiće napravio je pravi podvig u Mraclinu.

– Preuzeo sam Mraclin dok je na kontu bio samo jedan bod (!?), a imali smo toliko i nakon još nekoliko kola pod mojom komandom, dok je, recimo, Turopolje imalo već 20. Na kraju, Mraclin je bio četvrti a Turopoljac sedmi.
Horvatov dobar i zapažen rad itekako je zapeo za oko ljudima u četvrtoligašu Gradiću, kojem nije išlo kako je zamišljeno. – Atmosfera u Gradićima tada nije bila sjajna, daleko od toga. Mnogi su me sumnjičavo gledali kad sam odlučio prihvatiti se teškog izazova. Nisam, međutim, ni trena dvojio, jer vodila me intrigantna činjenica da nije isto odlaziti igrati u Karlovac, Sisak, Petrinju, Zabok, Sveti Ivan Zelinu ili u Zvekovac, Ostrnu ili Oborovo (neka dotični oproste jer nije to nikako podcjenjivanje). Imao sam tada podršku i uže obitelji, a danas sam sve sigurniji da nisam pogriješio. Ubrzo nakon mojeg preuzimanja momčadi, došlo je do smjene predsjednika, a uzde je čvrsto preuzeo Želimir Matičević. Presložena je Uprava, momčad je konsolidirana i uz stvorenu pozitivnu atmosferu stigli su i rezultati, nakon kojih imamo realne šanse ostati četvrtoligaš – kazao je trener Gradića i nastavio:

– Moram spomenuti iskusnije igrače Milanovića, Igora Hajduka, Krešu Budimira (kapetan), Cindrića, Župetića, Štefnera, Furića i Krstanovića. Oni su trpjeli najveći teret i pokrenuli mlađe da svi zajedno prionu radu i treninzima te u stvaranju zajedništva u momčadi, pa onda i u klubu. Planiramo preko zime angažirati nekoliko ciljanih pojačanja, prvenstveno u vezi, pa je nekako i optimizam sada realan i opravdan.

Borba za ostanak u 4. HNL odmah je sugerirala i pitanje o najavljenoj reorganizaciji natjecanja i eventualnom formiranju pet, umjesto sadašnjih tri 3. HNL. Horvat se u vezi toga nije držao samo uskih interesa.

– Nama u Gradiću bi odgovaralo da se klubovi zagrebačkog prstena odvoje od onih s Kvarnera, Rijeke i Istre, jer bi reorganizacijom i mi u nižim ligama lakše izborili ostanak u četvrtom rangu. Šteta je, međutim, razvodnjavati kvalitetu sadašnje 3. HNL zapad jer Kurilovec više ne bi igrao protiv Orijenta, Krka, Opatije, Jadrana Poreč, Novigrada istarskog, Pazinke iz Pazina. Vjerojatno bi pao i interes za novoformirane trećeligaške lige, a za primjer susret Orijenta i Opatije pratilo je na tako davno oko 1500 gledatelja, što je za naše prilike zavidan broj.

Horvat je komentirao i jesenji učinak nižerangiranih klubova središta Velika Gorica.

– Lukavec kao petoligaš u Jedinstvenoj županijskoj ligi ima kvalitetu i trenutni plasman da uspije u pohodu na 4. HNL. Mislim da je i logično da se Gradićima pridruži još jedan klub iz Turopolja kao četvrtoligaš. Turopoljac je pri samom vrhu 1. ŽNL istok i opet bije boj za ulazak među petoligaše, ali već nekoliko sezona su prokockali velike prilike. I opet će biti vrlo teško kontra favoriziranog Naftaša iz Ivanić Grada. Najugodnije iznenađenje jesenas za mene je Vatrogasac i čestitke treneru Nini Matkoviću za preporod momčadi iz Kobilića.

Kako komentirate činjenicu da Jelačić u vlastitom okruženju u Vukovini ima matične trenere Horvata, Matkovića i Ivicu Burića, trenutno u Turopoljcu, a znatno pojačane “banove” vodi strateg iz Zagreba? I pritom rezultati nisu očekivani. Također, što mislite o potezu Dinama Hidrela, koji je na mjesto predsjednice ustoličio gospođu Ivanu Cesarec, koja je prva dama u Turopolju konkretnije zaposlena u muškom nogometu?

– U Jelačiću su kao treneri već radili i Horvat i Matković i Burić pa zašto ne bi i Rakuljić iz Zagreba. Vjerujem i želim da im rezultati budu bolji jer, koliko čujem, ne igraju loše. Što se tiče žene predsjednice u Dinamu Hidrelu, šteta što se takvo što nije dogodilo dok sam tamo ja bio trener. Šalu na stranu, ali mislim da to nije loš potez kluba iz Čiča. Kaže se da žena drži tri strane svake kuće, a podržava i četvrtu ako tlo podrhtava. Gospođa Cesarec već je pokazala hrabrost, a čujem također da ima mirnoću, povjerenje u suradnike i strpljivost. Na ostalima iz kluba je da joj maksimalno pomognu pa žena na čelu nogometnog kluba više i neće biti nekakav raritet – mišljenja je Vlado Horvat.

U već blagdanskom ozračju i nevezanom razgovoru stiglo se i do tek minulog 3. malonogometnog turnira svih 18 klubova središta Velika Gorica “Sveta Lucija 2018.” povodom dana grada.

– Ideja o takvom turniru na kraju godine je odlična. Šteta što je naš prvoligaš Gorica zbog prvenstvenog dvoboja nastupao s mladom momčadi iz škole nogometa i ispao od Poleta iz Buševca. Moji Gradići su, pak, na sedmerce izbacili trećeligaša Kurilovec pa je u finalu Kupa iz Pokupskog u razigravanju s Poletom i Gradićima bila najbolja i osvojila turnir te zaslužuje ogromnu čestitku. Polet ja na kraju bio drugi, a Gradići treći, čime smo mi u klubu zadovoljni. Konačni plasman i nije toliko važan (za Kupu bome je), važno je druženje nas Turopoljaca povodom dana grada i dolazećih blagdana. Na kraju, redakciji City portala i onima koji otvaraju stranicu želim sve najbolja za Božić i u novoj 2019 – zaključio je najiskusniji nogometni trener i strateg u Turopolju Vlado Horvat.