Pravom pravcatom aklamacijom dočekan je izbor Dražena Vujnovića (49) za novog predsjednika NK Kurilovca. Domaći čovjek, kurilovečki dečko, bivši igrač, trener, dugogodišnji član vodstva kluba, otac talentiranog nogometaša i, važnije od svega, tip za kojeg će oni koji bolje znaju ponavljati jednu rečenicu…

– Super čovjek, super izbor za Kurilovec!

Prvi predsjednički intervju odradio je jednog kišnog utorka poslijepodne. Dočekao nas je u klupskim prostorijama, u klupskoj trenirci, naoružan osmijehom i gomilom optimizma. Čaj je bio na stolu, u rukama papiri s planovima i ciljevima, ispunjeni su time svi uvjeti da krenemo.

– Iz moje perspektive, to što sam postao predsjednik svoga kluba ima veliku težinu. Osjećaji se miješaju, sve je još friško, ali odrastao sam ovdje, na ovom igralištu, tu sam još od malih nogu. Igrao sam za mlađe kategorije Udarnika, kasnije i za seniore, bio trener u školi, član uprave i izvršnog odbora, blagajnik, a sad je došlo vrijeme i za ovaj korak. Za mene je to velika čast, ali i obaveza da opravdam povjerenje ljudi koji su me izabrali. Učinit ću sve, zajedno sa svojim suradnicima, da tako i bude – kaže nam uvodno Dražen, pa u jednom dahu nastavlja:

– Posao je kompleksan, obaveza je jako puno, jer Kurilovec je ipak drugi klub u Turopolju, a to nosi sa sobom puno toga. Pohvalio bih prethodnika Filipa Gabelicu, koji je izdržao mandat i pol na čelu kluba, nakon kojeg je došao Danijel Gorenc, no on nije uspio sve to uskladiti s privatnim obavezama. Naporan je to ritam, puno je posla, svakodnevnog, zato se toliko dugo i tražio čovjek za mjesto predsjednika. Na kraju je ispalo da su izabrali mene.

Dražen Vujnović postao je predsjednik NK Kurilovca 26. siječnja Foto: David Jolić/cityportal.hr

Novo je ime na čelu kluba, ali nije, shvatili ste već, novi u svemu ovome. Udarnik, odnosno NK Kurilovec, odavno je dio krvotoka ovog stasitog mladića na rubu pedesetih.

– Ma da, tu sam već godinama, upoznat sam s materijom i problematikom, ali naravno da sam prije ovog koraka morao obaviti i razgovore doma, s obitelji. Potrudit ću se da supruga i djeca što manje pate zbog ovog mog angažmana, ali moram tu pohvaliti moju ženu Smiljanu za razumijevanje. Priznajem, ona ne drži tri ćoška kuće nego sva četiri… I kad nisam bio predsjednik, NK Kurilovcem sam se bavio sedam dana u tjednu, a sad je to još malo intenzivnije. Svaki dan nakon posla, od 17 ili 18 sati pa sve do kasno navečer sam tu, u klubu – ističe Vujnović.

Okružio se poznatim licima, ljudima od povjerenja.

– U izvršnom odboru nas je 15-ak, a tu su i dva dopredsjednika. Zdenko Sovina je godinama u klubu, bio je i predsjednik, Ivica Krmpotić je nakon odlaska Daniela Gorenca bio v.d. predsjednika, a obojica jako dobro znaju što je potrebno NK Kurilovcu. Tajnik je Ratko Leder, a meni je drago i što su i u izvršnom odboru većinom domaći ljudi, naši Kurilovčani. Još je tu ljudi koji se vrte oko kluba, koji daju doprinos, vjerujem da će tako biti i dalje – govori predsjednik Dražen.

Do Udarnika može i prošetati, Kurilovec je ključan dio njegove stvarnosti.

– Živim pokraj Mlina Pukanić, u Kurilovečkoj ulici, a u Udarnik sam došao sa šest, sedam godina. Tad nije bilo omladinskih kategorija kao danas, ali sjećam se da su se osnivali pretpioniri, nešto kao današnji limači. Vlado Stepanić nas je okupio, pamtim to kao da bilo jučer, i tu je počelo. Prošao sam kasnije i pionire, i juniore i seniore, ukupno više od 40 godina sam ovdje – vrti film Vujnović.

Kao igrač nije spadao u “šmekere”, tipove koji u prvom redu čitaju igru, prije je spadao u kategoriju igrača od kojih je bolje bježati terenom.

– Igrao sam stopera, vele da sam bio dosta oštar. Znate ono, lopta može proći, ali igrač ne – smije se Vujnović pa dodaje:

– Nekih šest, sedam godina igrao sam za seniore Udarnika, a kad se ulazilo u treću ligu, to više nisam mogao pratiti, jer bio je tu već posao, druge obveze… Igrao sam još i u Gradićima i u Klasu iz Mičevca, sve skupa nije baš neka igračka karijera, no u nogometu sam cijeli život – kaže Vujnović.

Nogometni život sad će nositi puno veće izazove, NK Kurilovec u suradnji s HNK Goricom želi postati još bolji, otići na još višu razinu.

– O suradnji s Goricom temeljito smo raspravljali na izvršnom odboru, to nam je bila ideja već duže vrijeme, a posljednjih godinu dana uspjeli smo je i uspostaviti. Mislim da je to logičan slijed, budući da je HNK Gorica perjanica turopoljskog nogometa. Imaju puno mladih igrača, od kojih većina ne može odmah u prvu momčad, u prvoligaški nogomet, i zato smo mi tu, da se kod nas razvijaju i, nadamo se, izrastu u prvoligaške igrače. Zasad suradnja funkcionira dobro, puno je kod nas igrača Gorice, a vjerujem da će u budućnosti biti još bolja, da ćemo se spojiti i kroz škole nogometa. Vjerujem da bi Gorica i u mlađim kategorijama morala biti u prvoj ligi, a onda da se i naša škola, u kojoj je više od 200 djece, podigne za jednu razinu. Takva suradnja pomogla bi i Gorici, i Kurilovcu, ali i svim ostalim klubovima iz turopoljskog bazena – vjeruje Dražen.

Idealan scenarij bio bi onaj po kojem bi Gorica još dugo ostala stabilan prvoligaš, a Kurilovec drugoligaš. Iako, zasad su to samo snovi.

– Trenutačno je naša realnost treća liga, a što će se dogoditi u sljedećem razdoblju, tek ćemo vidjeti… Naravno da bi bilo dobro da Kurilovec bude drugoligaš, ali to sa sobom nosi i puno veće troškove, kao i pravi profesionalizam. U ovom trenutku to je malo prevelik zalogaj, što ne znači da ne možemo sanjati. Ako se ukaže prilika, zašto ne, ali stavit ćemo ipak to na čekanje. Realnije je pokušati se ustabiliti u trećoj ligi, a najave kažu da će u sljedeće dvije godine reorganizacijom doći i do jedinstvene treće lige. U tom rangu i mi želimo biti, time bi se i razina kvalitete značajno podigla – ističe Vujnović.

Posla ima i oko infrastrukture.

– Da, imamo tu dosta posla, jer moramo zadovoljiti kriterije za takvu treću ligu. Već smo puno toga napravili što se tiče svlačionica i sanitarnih čvorova, a plan je i povećati broj stolica na tribinama za još 150 do 200. Do travnja to moramo napraviti i sigurno hoćemo, uz pomoć Grada, koji je uvijek tu za nas. Moramo raditi i na igralištu, a imamo i terasu kojoj se divi svatko tko dođe ovdje. Još ćemo je malo urediti, napraviti dječje igralište, sve s ciljem da stvorimo obiteljsku atmosferu, da ljudima bude što ugodnije ovdje na Udarniku, da požele što prije opet doći.

Na trenirci u kojoj nas je dočekao pisalo je NK Udarnik, puno je toga i dalje vezano za staro ime, koje je prošle godine otišlo u povijest. Uz različite reakcije Kurilovčana…

– I ja sam bio zagovornik promjene imena. Jako sam vezan za ovaj klub, tu sam doslovno odrastao, i naravno da sam vezan za ime Udarnik. I danas je ono u srcu, nekad čak i pobjegne preko usana, zabunim se i dalje… Međutim, Kurilovec je nekad bio selo, Udarnik se vodio kao klub iz Kurilovca, a danas je ovo gradska četvrt. Naš grad se širi i čak je jednim dijelom ‘progutao’ Kurilovec, pa su nas po cijeloj Hrvatskoj počeli pisati kao Udarnik iz Velike Gorice. Nemamo s tim problema, ali željeli smo sačuvati ime Kurilovec, zbog čega smo se odlučili na ovaj potez. Sportski centar je Udarnik, klub Kurilovec… Neki su to prihvatili, neki nisu, bilo je i oštrije retorike, ali vrijeme liječi sve. Ljudi su se naviknuli, a oni koji nisu, naviknut će se. Većina je glasovala za promjenu, a vrijeme će pokazati jesmo li pogodili. Ja mislim da jesmo – kaže predsjednik.

NK Kurilovec jesen je završio na 11. mjestu trećeligaške tablice, predvođen trenerom Pericom Vidakom, kojeg će “presidente” temeljito nahvaliti u svakoj prilici. I momčad je dobra, iako sve mlađa i mlađa…

– Dosta igrača nam je otišlo, Brajko u Odranski Obrež, Gregov u Dragovoljac, Muhar u Trnje, pa golman Hadžić… Imamo dosta mladih, priključio nam se Maks Slunjski iz Ivanića, mladi igrač iz Dinamove škole, reprezentativac u mlađim kategorijama, ali nije to kraj. Vidjet ćemo što će biti s igračima Gorice, ali neovisno o tome želimo dovesti još dva, tri igrača. Momčad će biti mlada i dobra, a nama je želja da se zadržimo na sredini tablice do kraja sezone. Pa ćemo vidjeti gdje smo, što nam još fali. Ova sezona je velika prilika za naše mlade igrače da se dokažu bez prevelikog pritiska – uvjeren je Vujnović.

U onom dijelu dana kad ne upravlja NK Kurilovcem, Dražen upravlja kamionom.

– Radim kao vozač u VG Čistoći, vozim kamion s dizalicom. Lijep je to posao, sa svojim dobrim i lošim stranama, kao i svaki drugi. Od malena sam volio aute i kamione, želja mi je bila postati vozač. Radio sam i u nekim drugim firmama, a zadnjih deset godina sam u Čistoći. Radim ujutro od sedam, završavamo u 15 sati, odradim svoje, a onda na Udarnik…

Uz posao i klub, jako je malo slobodnog vremena u životu novog predsjednika.

– Volim pogledati dobar film, ali rijetko to stignem. Tu je posao, tu je klub, a velika obaveza je i sin. Ima 15 godina, igra u Lokomotivi, i on je stoper, igra prvu kadetsku ligu, a ušao je i u U-16 reprezentaciju. Treninzi su mu svakog dana, tako da sve nas u obitelji i taj dio okupira. Vozim ga na treninge kad stignem, ali tu uskače i supruga, kao i kćeri Antonija (22) i Petra (23), koja se udala, a sad očekujemo i prinovu, pa ću uskoro postati i djed. Veselimo se i tome, odmah ću ga učlaniti u klub, čim izađe iz rodilišta – kroz smijeh kaže budući deda.

Kao čovjek iz nogometa, kao bivši igrač, sigurno može puno pomoći sinu.

– Kažu da nasljednici uvijek malo više postignu, valjda će tako biti i s mojim Franom. Barem neće ponavljati iste pogreške. Iako, drukčije je to danas, puno se ozbiljnije radi s djecom, roditelji to puno više prate… U moje vrijeme mi je otac znao reći: ‘Ideš ti sa mnom u polje, a na trening ćeš kad ne bude posla’ – zaključio je svoju priču Dražen Vujnović.

Prošetali smo još malo po klupskim prostorijama, ostalo je još dovoljno strpljenja i za odraditi fotografiranje, pa za šetnju do terena na kojem je baš trenirala prva momčad… Potpuno je unutra, pun elana i motiva, ljubavi prema klubu, a to su jako, jako dobri preduvjeti za uspjeh. Samo hrabro, presidente…