Zdenko Vuković Cena iz Jastrebarskog u knjizi Nogomet u Zagrebačkoj županiji svjedoči da je prvi nogometni klub u Novom Čiču bio “Frankopan”, osnovan 1930. godine. Nakon drugog svjetskog rata u Novom Čiču je 1948. osnovan nasljednik Dinamo, koji je tako krajem prosinca minule godine svečanom sjednicom proslavio 70. godišnjicu. Kao raritet u Turopolju, pa i šire, pod vodstvom prve žene predsjednice Ivane Cesarec.

City portal je pisao o sjednici, a među sedam zaslužnih i nagrađenih dinamovaca spominje se i prezime Paviša. Obiteljsko stablo Paviša jedno je od najstarijih u Novom Čiču. Da bi se to stablo još više razgranalo, pobrinuli su se početkom dvadesetog stoljeća petorica braće; Imbro, Mato (stariji), Franjo, Stjepan i Josip. Što se nogometa u Novom Čiču tiče, lokalno je poznata činjenica da je prvi pogodak nakon osnivanja Dinama zabio upravo jedan od Paviša, i to Slavko, sin Franje. Kasniji potomci spomenute petorice braće igrali su gotovo u svim generacijama Dinama iz Čiča. Nakon Slavka, u modrom dresu redom su se redali Mato (mlađi), Ivan, Rajko, Branko (mlađi), Marijan, Mario i Miro Paviša.

Igrač Concordije Branko Paviša

Branko Paviša u šetnji Frankopanskom u Zagrebu

Malo je, međutim, poznato u Turopolju, pa i Novom Čiču, da je prije nabrojanih u obitelji bilo još vrlo uspješnih nogometaša. Drago Paviša-Hursijević, sin Mate starijeg, igrao je tako za današnji Jelačić iz Vukovine, Turopolje, Velebit (Gospić) te u klubovima u Sarajevu i Karlovcu. Relativno najpoznatiji, posebno među tadašnjim zagrebačkim purgerima, bio je Branko Paviša (stariji) koji je živio u Zagrebu i igrao za Concordiju.

Prvi hrvatski športski klub je uz HAŠK i Građanski bio velika snaga zagrebačkog i hrvatskog nogometa. Concordia je osvojila tri naslova prvaka države, i to 1930., 1932. i 1942. godine. Branko Paviša je bio standardni igrač momčadi koja je bila prvak 1942. Igrao je u obrani i krasili su požrtvovnost, pouzdanost i britkost. Tadašnji šampioni igrali su u sastavu: Monsider, Kramer, Paviša, Pukšec, Pavletić, Jazbec, Beda, Golob, Muradori, Kodrnja i Ajbek. Purgere je, inače, u prosjeku gledalo i više od pet tisuća gledatelja, a Concordia je prva imala rasvjetu za noćne utakmice.

Momčad Concordije prvak 1942.

Igrači Concordije na bazenu

Concordijaši uz ondašnji moderni automobil

O tim davno minulim nogometnim vremenima mnogo je znao i pisao legendarni zagrebački sportski novinar i kolumnist, nažalost nedavno preminuli Zvonimir Magdić Amigo. Fantastičnu knjigu o legendama zagrebačkog nogometa na blizu 600 luksuznih stranica, uz obilje vrijednih starih fotografija, poklonio je Amigo, uz posvetu, i jednom od Paviša (Mato mlađi se od srca zahvaljuje). Gospodin Magdić Amigo, inače, obožavao je argentinski i brazilski nogomet. Tijekom svog rada imao je prilike biti u društvu nogometnih svjetskih veličina i upoznati jednog Pelea, Maradonu, Eusebija, Di Stefana… Poznavao je i naše majstore Jerkovića, Lamzu, Zambatu, Dračića, Rukljača, Smoleka, Zvonu Bobana, Šukera, Prosinečkog i mnoge druge iz svih generacija. Pisao je dragi Amigo u svojim kolumnama i o Concordiji, pa i Branku Paviši, i s puno ljubavi prekrasno sricao o nogometu i nogometašima iz najljepšeg, najdražeg i voljenog Zagreba. Hvala Vam, Amigo.

Spomenimo na kraju, aktualni trener Dinama Hidrela iz Novog Čiča, Neven Andrišević, odredio je da pripreme seniora startaju u subotu, 2. veljače, u 14.30 sati.